Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Četvrti sat
Od 8 do 9 POPODNE †

Euharistička večera

Priprema prije svakog sata

Isuse, moja slatka ljubavi! Budući da tvoja ljubav prema nama nikada nije dovoljna za tebe, vidim kako si se digao iznad stola na kraju Posljednje večere i pjevao s svojim dragim učenicima himnu zahvalnosti Ocu radi otkupljenja neznanosti stvarâ. Tako percepiram, o Isuse, da u sve što činiš i sve što dodirne tebe, imaš riječi na usnama: „Hvala Ti, moj Otče!“ Uzimam ove riječi s tvojih usana. Uvijek i svugdje želim reći: „Hvala Ti za mene i za sve!“ da zamijenim nedostatak zahvalnosti.

Moj Isuse, tvoja ljubav još nije umirila. Čujem kako pozivas svoje učenike da se ponovno sjednu. Uzimaš zdjelu, opašeš se platnenom krpom i prostris pred noge svojih učenika tako ponizno da privlačiš pogled cijeloga neba i iznenađuje ga. Čak i apostoli gledaju zadržavajući dah. Ali reci mi, moj dragi, što činiš? I šta je ovaj čin najdublje poniženosti, poniženosti kakvu nikada nije bilo ni će biti?

„O sinu čovjeka“, odgovara Isus, prostrt pred nogama apostola, "samo želim njihove duše¹ i suzama izmišljam ljubavnu prevaru da ih vežem za Mene. Simbolom vaše vode miješan s mojim suzama želim očistiti njihove duše od svake ne savršenosti i pripremiti ih da Me prime u velikom Sakramentu. Ovaj čin čišćenja tako mi je blizak srcu da ga ne želim povjeriti anđelima ili mojoj Dragoj Majci. Ja sam želim očistiti duše svojih apostola kako bi ih učinio dostojnima primati plod Blagoslovljenoga Sakramenta. Na ovaj način želim nadoknaditi sve dobre djele, a posebno upravljanje sakramentiма koje se obavljaju u duhu nebrige i ne u Duhu Božjem. O, koliko dobrih djela se čini što mi više stiđu nego čast, što mi više gorkoće donose nego radosti, što mi daju smrt umjesto života!² Točno su te uvrede koje me najviše boli. Moja dušo, izbroji sve uvrede nanijete na mene. Nadoknadi mojim činovima otkupljenja da utješiš Moje Srce, koje je potopljeno u gorkočinu."

Moj trpljivi Isuse! Život Tvoj učinim svojim da otkupljam tako mnoge grijehe. Želim ući u najskrivenije kutove Tvoga božanskog srca kako bih s Tvojim vlastitim srcem otkupio grijehe nanesene Ti onima koji su Ti najdraži. Želim Te pratiti u sve i, u zajednici s Tobom, otići svim dušama koje žele primiti Te u Euharistiji i ući u njihova srca. O Isuse, Tvojim suzama i vodom kojom si umio noge apostolima, neka očistimo duše koje će Te primiti. Neka očišćujemo njhova srca, skidamo prašinu čime su zagađene i zapalimo ih da bi Ti bio zadovoljan njima. Kako umivaš noge svojim učenicima s ljubavlju, gledam Te i shvaćam da te još jedna bol probada srca. Apostoli predstavljaju sve buduće djece Crkve, ali i, svojom neiskusnošću, sve zla koja će se dogoditi u Crkvi, pa tako cijelo pratstvo Tvojih patnji. Jedan simbolizira slaboće, drugi prevaru; jedan je simbol licemerja, drugi pretjerane ljubavi prema zemaljskim dobima. U Petru nalazimo odluke koje nisu čvrste, grijehe mnogih crkvenih vođa; u Ivanu slabost čak i najvjernijeg Tvojega, jer on je također zaspio u Gethsemanskom vrtu nakon što se naslonio na Tvome Srcu, da bi pobjegao; u Judi sve odpadnike s svih teških zala koje proizilaze iz otpada. Tvoje srce preplavljeno je bolom i ljubavju. Budući da si gotovo nemoćan savladati veličinu boli kao i veličinu ljubavi, zaustavljaš se kod nogu svakoga apostola, proljevajući suze, otkupljujući svaku od tih grijeha i moliši za snagu i čvrstinu za sve njih.

Moj Isuse, ja se također ujedinjujem s Tobom i Tvoje molitve i djelovanja otkupjenja učinih svojim vlastitim. Želim ostati s Tobom, spojiti svoje suze s Tvima da nikada ne budeš sam, nego će me uvijek imati uz sebe da dijeliš patnje.

Isuse, moja ljubavi! Vidim Te kod nogu apostola Jude. Tvoje disanje je teško, plačeš i jecaješ u tišini. Umivaš mu noge, ljubiš ih, pritiskaš ih na svoje srce. Kako Ti glas slabi od boli, gledaš izdajicu suzama u očima i kažeš njegovu srcu: "Sine moj, molim te glasom svojih suza, ne idi putem pakla. Daj mi dušu koju želim, pokorenu pred Tvojim nogama. Reci mi, što želiš učiniti? Što namjeravaš učiniti? Dat ću ti sve, samo se ne uništavaj. O poštedi me ovu bol, mene, tvoga Boga!" I opet i opet ljubiš mu noge.³

Moj Isuse! Kada prepoznaješ tvrdoću njegovog srca, Tvoje se stiskne. Ljubav te prevladava, čini se da ti sila nestaje. Isuse, moj životu! Daj mi držati Te u svojim rukama. Razumijem da su to umjetnosti Tvije ljubavi koje primjenjuješ s tvrdoglavim grešnicima. Ali dok osjećam sažaljenje za Tobom i činim otkupljenje za uvrede koje primaš od takvih duša, molim Te da mi dopusti hodaći po zemlji u zajednici s Tobom da ponudim dar Tvojih suza tvrdoglavim grešnicima kako bi se njihova srca omekšala; molim Te da im daj svoju ljubav da ih vežeš za sebe tako da više ne mogu pobjeći od Tebe. Na taj način ćeš biti nadoknađen za bol izazvanan padom Jude.

Isus, prijatelju i radosti mojeg srca! Vidim da tvoja ljubav slijedi svoj tok, odnoseći te sa sobom. Ustaješ i približavaš se stolu s željom, gdje je kruh i vino već spremno za posvećenje. Tvoje božanske crte poprimaju izraz tako nežan, tako ljubazan, kakav nije nikad prije viđen. Tvoja oči sjaje svjetlije od sunca, tvoje lice se ruži i postaje sijanjem, nebeska radost igra oko tvih usana, cijelo tvoje vanjsko biće poprima veličanstvenost Stvoritelja.

Vidim te, moja ljubavi, kao preobraženu. Tvoja božanstvo sjaji kroz ovojnicu tvoga čovječanstva. Prikaz tvoj, kakav nije nikad prije viđen, privlači pažnju svih. Apostoli su zahvaćeni slatkom radosti i gotovo ne smiju disati, tvoja milostiva Majka nalazi se duhom kod tvog stola da ugleda čuda tvoje ljubavi. Anđeli silaze s neba. Kao da bi međusobno pitali: “Što je ovo? Nije li to prekomjernost, ludilo ljubavi? Bog ne stvara novo nebo ili novu zemlju, ali daje sebi novi postoj u pretvaranju trulog materijala maloga kruha i vina u tijelo i krv svoga čovječanstva.” O nesitna ljubav! Dok su svi učitelji okružili tebe, vidim kako uzimaš kruh u svoje svetih ruke i nudiš ga Otcu. Čujem tvoj slatki glas koji kaže: "Sveti Ocu, hvala Ti jer uvijek čuješ svoga Sina. Sveti Ocu, radi sa mnom. Jednom si me poslao s neba na zemlju da postanem čovjek u utrobi djevice kako bi spasili naše djecu. Sada mi dopusti da “Riječ” postane tjelom u svakoj hostiji kako bih nastavio spasenje sinova ljudi i bio život svake duše. Gle, Ocu, samo nekoliko sati je ostalo za mene. Kako bih mogao biti tako bez srca da ostavim svoju djecu samih i siročad! Njihovi su neprijatelji brojni, njihove strasti brojne, guste tame njihovih uma, velika slaboća njihovih srca kojima su podvrgnuti. Tko će im u pomoć?

O I molim te, dopusti mi da ostanem u svakoj hostiji kako bih očuvao život mojih djece, da budem njih svjetlo, snaga i moć. Gdje bi još išli? Tko bi im bio vodič? Djela naših ruku su vječna, ne mogu odoljeti svojoj ljubavi, ne mogu ni željem ostaviti svoju djecu samih."

Ocu je pokrenuo tvoje riječi paljene ljubavlju i silazi s neba. Sad su Oac i Sveti Duh s tobom na oltarnom stolu, moj Isuse! Sad izgovaraš riječi posvećenja jasnim i utjecajnim glasom. Bez da se isprazniš, činiš sebe prisutnim u svakom kruhu i vinu sakramentalno.

Moj Isuse! Nebesa se savijaju i nude ti čin poklonstva u novom stanju najdublje poniženja. Sad je tvoja ljubav zadovoljena. Vidim sve posvećene hostije na oltaru do kraja vremena. Ali toliko hostija je ispleteno s vijencem tvoga bolnog Patosa, jer tako mnogo ljudi nagradi prekomjernost tvoje ljubavi samo prekomjerno neznanjem, čak i grozotama zločina.

Isuse, srcu mojeg srca! Uvijek želim biti s tobom u svakoj tabernakulu, u svakom kaliku, u svakoj Svetoj Hostiji, kako bih mogao ponuditi ti svoje čine iskupljenja za sve uvrede nanesene ti u sakramentu ljubavi.

Isuse, razmatram Te u posvećenoj Hostiji, poljubim Ti čelo svojom misliju na kojoj je utvrđena veličanstvenost Božanske Suštine, ali osjećam i bodlje Tvoje trnovne krune. O, koliko duša ima koje ne štedeš od bodlji trnja čak ni u Hostiji! Umjesto da Ti nude počast dobrih misli, dolaze s lošim mislima. Ponovo sklanjaš glavu kao u Tvojoj Patnji, primaj i podnosi žalove koje ti čine bodlje njihovih loših misli. Moja ljubavi! Približavam se Tebi da podijelim Tvoje patnje. Primite sve moje misli u Tvom duhu kako bi odgurnule one trnje koje Ti uzrokuju takvu gorčku bol. Neka svaka moja misao sjedini sa svakom Tvojom mislju kako bih se pokajala za svaku lošu misao i tako utješila Te.

Isuse, moje najveće dobro! Vidim ljubazni pogled Tvih lijepih očiju okrenut prema onima koji se pojavljuju pred Tobom. Traži od njih uzvrat u obliku ljubavnog pogleda. Ali koliko ih je oni koji se pojavljuju pred Blagoslovljenim Sakramentom i glede na druge stvari koje ih zanimaju te tako Ti oduzimaju uživanje što bi im dao pogled ljubavi. Ti plačeš, ali su moje obožnice također mokre od suza. - Moj Isuse, plačite! Želim spustiti svoje očiju u Tvoje. Da podijelim s Tobom tvoju patnju, da se pokajem za sve poglede zanimljivaca, ponudit ću Ti moje oči koje bi trebale uvijek biti okrenute prema Tebi.

Isuse, vidim kako posvećeno slušaš svoje stvorenja da biste ih utješili. Oni, pak, mole se Tebi bez pobožnosti, navikom i bez povjerenja. A Tvije čulo sluha više pati u ovoj Hostiji nego u Tvojoj Patnji. Moj Isuse, želim Ti učiniti da slušaš sve harmonije neba, da udruži moje slušanje s Tvojim, da podijelim tvoju patnju, utješiti Te i napraviti popravak.

Isuse, moj život! Vidim Tvoy najsvetije lice mokro od krvnih kapi, izobličeno i bledo. Tvoje stvorenja pojavljuju se pred najvišom istinom. Umjesto da Ti daju zasluženu čast, čini se kao da Te udaraju po obrazima i ruše Tvoyo lice svojim nepristojnim ponašanjem i nepodnošenim razgovorom. Kao u Tvojoj Patnji, mirno i strpljivo prihvataš ove rugluje te ih podnosiš. Isuse, želim približiti svoje lice Tvojemu, ne samo da budem objekt ruge koju Ti pokazuju, već i da podijelim s Tobom svu tvoju bol. Rukama želim očistiti Tvoyo lice od mrlja, pritisnuti Te na srce. Od cjelog bića bih volio napraviti toliko dijelova koliko ima duša koje Ti časte i postaviti ih pred Tvoje oči. Želim transformirati sve svoje impulse i pokrete u tako mnogo klečeva kako bih se neprekidno pokajao za nerazboritost koju su stvorenja pokazala Tebi.

Moj Isuse! Kad dolaziš djeci čovjeka u Blagoslovljenom Sakramentu, prisiljen si ležati na toliko nečistih, zlih i bogohulnih jezika. O, koliko je gorko za Tebe! Čini se Ti kao da ti otrovaju ovi jezici. Gore je kad silaziš u njihova srca. Da bi bilo moguće, voljno bih prihvatio ove jezike kako bih sve njihove griješne riječi koje te tako uvrijede pretvorila u riječi hvale.

Isuse, moje najviše dobro! Vidim Vašu glavu tako umornu, iscrpljenu i potpuno potrošenu Vašem ljubavnim djelovanjem. Reci mi, što radite? A Vi odgovarate: "Moj djetku! Moram boraviti u posvećenom Hostiji od jutra do večeri da kujem lance ljubavi. Kad duše dolaze, vezujem ih za moje Srce. A znaš li što one tada čine? Mnoge se silom oslobađaju i razbijaju lance moje ljubavi na komade. Budući da su ovi lanci vezani za moje Srce, trpi ono muke koje nisu izgovorljive. Razbijanjem mojih lanaca oni ruše moja djela ljubavi, dopuštaju stvorenjima da ih okovaju i koriste kako bi ostvarili svoje namjere. Čak to čine u mojem prisustvu. Takvo ponašanje žali me do te mjere da bih od boli umro, da sam bio u stanju patiti." - Kako trpiš s Tobom, moj Isuse! Tvoje srce je izloženo tolikim mukama. Zato Te molim da na moje srce stavi one lance koje drugi razbijaju, da Ti za njih platim ljubavlju i utješim Te zbog uvreda koje duše nanose Tobi.

Moj Isuse! Tako je snažan i moćan vatra koja gori u Tvom srcu da želiš pustiti njene plamenove na slobodno te poslati strijele ljubavi u srca. Mnogi, međutim, odbacuju ih i vraćaju strijele, koplja i projektile hladnoće, neodlučnosti i nezahvalnosti. Koliko ima razloga Ti, moj Isuse, da nad tim gorko plačeš! Sada vidim moje srce spremno primiti ne samo one strijele ljubavi koje su namijenjene meni, nego i one koje druge duše odbacuju. Za hladnoću, neodlučnost i nezahvalnost koju Ti dobivaš od tih duša ću se jamčiti.

Isuse, poljubljam Tvoju lijevu ruku te time želim iskupljenje za sve nepravedne napade i nepristojna djela koja se događaju u Tvom prisustvu. Molim Te da me uvijek držiš blizu svoga srca. Slava Ocu...

Isuse, poljubljam Tvoju desnu ruku i njome želim iskupljenje za sve svetogrđe, uključujući one koje čine svećenici koji služe u nepristojnom stanju. Koliko puta si Ti, moja ljubavi, prisiljen s neba silaziti u nezgodne ruke i srca! Iako ti je odbojno naći se u takvim rukama, Tvoja ljubav te nudi da to ponovno činiš. Da, neki od Tvih sluga obnavljaju Tvoju Patnju, obnovuju ubistvo Boga svojim grijehovima i svetogrđem. Isuse, strahovat mi je samo misao na to. Ipak, Ti se stavljate u te nezgodne ruke, kao što si se stavio u ruke Židova za vrijeme Tvoje Patnje. Kao krotko jagnje, čekaš novu smrt, ali i obrat nepristojnih sluga oltara.

Isuse, kako trpiš! Tražiš ruku koja će Te osloboditi od tih krvavih rukâ. Ako se nađeš u takvim rukama, molim te, pozovi me. Kao iskupljenje, želim Ti okružiti čistoću anđela, raspršiti miris Tvojih vlastitih vrлина oko Tebe, odvesti Tvu nevoljnost da si u tim rukama. Želim otvoriti svoje srce za Tebe kao mjesto spasenja i utjehe. I dok Ti boraviš u meni u Svetom Pričešću, molit ću se Tebi za svećenike, da svi budu dostojni u Tvome služenju.

Isuse, poljubljam Tvoju lijevu nogu i time želim iskupljenje za one koji Te primaju navikom i bez prave raspoloženosti duše. Slava Ocu...

Isuse, poljubljam Tvoju desnu nogu i time želim učiniti popravak za one koji Te primaju samo kao podrugu. O, ako oni imaju drskost da ovo učinite, molim Te obnovi čudo koje si izvršio na centurionu Longinu. Kako si ozlijedio njegovu dušu i preobratio ga dodirivanjem krvi koja je isticala iz Tvojeg probodenog srca, tako i Ti, svojim sakramentalnim dodiranjem s nevaljalima, pretvori osjećaje prezira ili mržnje u ljubav i rugaoce u zaljubljenike. Slava Ocu...

Isuse, obožavam i hvalim Tvoje milosrdno srce, u kojem se sva uvreda sabiraju. Želim Ti učiniti popravak za sve uvrede protiv Blagoslovljene Svetosti, dati Ti ljubav ljudi umjesto Tvoje ljubavi i podijeliti sa Tobom sve Tvoje patnje. Slava Ocu...

Isuse. Ako bi neka uvreda izbjegla moju popravku, zatvori me u Tvoje Srce i Volju kao u tamnicu, da bih učinio popravak za svaku uvredu. Molit ću i Tvoju Najsvetiju Majku da me uvijek drži s Nom, da bih sa Nom iskupio sve i za sve. Na taj način neka valovi gorčine kojima ljudi te naplavljaju od Tebe otječu.

Moj Isuse! Sjeti se da sam ja takođe jadna, grešna stvorenja. Zatvori me u svoje srce i lancima Tvoje ljubavi ne samo učini me svojim zatvorenicem, nego veži svaku moju misao, osjećaj i sklonost, ruke i noge na Tebe, da nemam druge ruku ni nogu do Tvojih. Nek Ti je srce moja tamnica, lanci od ljubavi, plameni hrana, dah moj. Nek Ti bude Najsvetija Volja gvozdena rešetka koja me spriječava da izađem iz svoje tamnice. Tad ću osjećati samo vatru, vidjeti samo plamene. Dati ću Ti život svoj. Dok sam s Tobom u zatvoru, imaj slobodu u meni. Nije li to Tvoj namjeravši se zaključiti u Hostiji da bi dobio svoju slobodu od duša koje Te primaju, da bi razvio svoj život u njima? Sada me blagoslovi kao znak svoje ljubavi. Daj mojoj duši mistični poljubac ljubavi dok se radujem u Tvojim zagrljacima. Slava Ocu...

Slatko Srce Isusovo! Kad si ustanovio Najsvetiju Svetost Oltara i vidio u svom duhu vrištanje neznanosti i uvreda od strane Tvojih stvorenja, ipak nisi oklijevao. I kad si ranjen i natopljen gorčinom, potapljaš sve u beskrajnost svoje ljubavi. Nakon što si poučio svoje apostole i dodao da oni također učine ono što si Ti učinio, posvećuje ih za svekršće dajući im moć da posvećuju. Na taj način misliš na sve svekršće istovremeno i stvaraš sredstvo za iskupljenje svih.

Na kraju Posljednje Večere, uzmeš svoje apostole sa Sobom i krećeš prema Vrtu Gethsemane, gdje će početi Tvoja Patnja. Slijedim Te svuda, moj Isuse, da bih Ti bio vjeran družbenik. Dok hodamo, želim učiniti popravak za sve duše koje napuštaju Crkvu s raspršenim i zaluđenim umovima; također molim Te daj svjetlo i milost onima svetkovnicima koji uopće ne profitiraju od svetih djela jer ne iskorištavaju sredstva milosti.

Razmatranja i Praksa

od Sv. Oca Annibalea Di France

Isus je skriven u Hostiji da bi dao Život svima. U svojoj skrivenosti, obuhvaća sve stoljeća i daje Svitlo svima.

Na isti način, sakrivši se u Njega, svojim molitvama i ispravkama dati ćemo život i svjetlo svima, čak i hereticima i nevjernicima, jer Isus nikoga ne isključuje.

Što trebamo učiniti u našoj sakrivenosti? Da bismo postali slični Isusu Kristu, moramo sve sakriti u Njega, to jest misli, poglede, riječi, otkucaje srca, naklonosti, želje, korake i djela; čak i naše molitve - trebamo ih sakriti u Molitvama Isusa. I kao što Ljubeći Isus obuhvaća sve stoljeća u Euharistiji, mi ćemo isto učiniti. Pričvršćeni njemu, bit će smo misao svakog uma, riječ svakoga jezika, želja svakoga srca, korak svake noge, djelo svake ruke. Učinivši to, od Srca Isusa skrenut ćemo sve zla koja bi sva stvorenja htjela učiniti njemu, pokušavajući zamijeniti ovo zlo svim dobrom što možemo učiniti, i na način da potiče Isusa da daje spasenje, svetost i Ljubav svakoj duši.

Da bismo uzvratili Život Isusov, naš život mora biti potpuno u skladu s Njegovim. Duša mora imati namjeru biti u svim tabernakulima svijeta kako bi kontinuirano držala Društvo i dala mu neprekidno olakšanje i ispravku; i sa tom namjerom obavljaj sve dnevne radnje. Prvi tabernakul je unutar nas, u našem srcu; stoga moramo biti vrlo pažljivi na sva ona dobra što Dobri Isus želi učiniti u nama. Ponekad, budući u našem srcu, Isus nam daje osjećaj potrebe za molitvom. Ah, to je Isus koji želi moliti i želi nas zajedno s njim, gotovo identificirajući se sa našim glasom, našu naklonosti i cijelim našim srcem kako bi naša molitva postala jedna s Njegovom! I tako, da bismo dali čast Molitvi Isusovoj, biti ćemo pažljivi dati mu cijelo svoje postojanje, tako da Ljubeći Isus može podići svoju Molitvu prema Nebu kako bi govorio Otcu i Obnovi u svijetu učinke njegove vlastite Molitve.

Moramo biti pažljivi na svaku od naših unutarnjih pokreta, jer Dobri Isus sada nas tjeraju da patimo, sad želi nam u molitvi, sad nas stavlja u jedno unutrašnjeg stanja, sad u drugo, kako bi ponovio svoj Život u nama.

Zamislite da Isus nas stavi u okolnost vježbanja strpljivosti. On prima tako teške i brojne uvrede od stvorenja, da osjeti potrebu za kaznama kako bi udario stvorenja. I ovdje nam daje priliku da vježbamo strpljivost. I moramo mu dati čast, podnositi sve s mirom, kao što Isus čini. Naša Strpljivost otimaće iz Njegovih Ruku kazne koje druge stvorenja izvlače od Njega, jer će On vježbati svoju Božansku Strpljivost u nama. I kao s strpljivošću, isto tako i sa svim ostalim vrlinama. U Sakramentu Ljubeći Isus vježba sve vrline; od Njega ćemo crpiti hrabrost, poslušnost, strpljivost, toleranciju, poniznost, poslušnost.

Dobri Isuse daje nam Svoje Tjelo za hranu, a mi ćemo Mu dati našu ljubav, volju, želje, misli i osjećaje za njegovu prehranu. Na ovaj način će se natjecati s Ljubavlju Isusa. Neće pustiti ništa u sebe što nije On; stoga sve što ćemo učiniti—sve mora poslužiti da hrani naš voljeni Isuse. Naša misao mora hraniti Božansku Misao—to jest, razmišljati kako je Isus skriven u nama i želi prehranu naše misli. Tako, razmišljajući svetim načinom, hranimo Božansku Misao. Naši riječi, otkucaji srca, osjećaji, želje, koraci, djela—sve mora poslužiti da hrani Isusa. Moramo postaviti namjeru hranjenja stvorenja u Isusu.

O moja Slatka Ljubavi, u ovom satu transsubstancirali ste se u kruh i vino. O molim, o Isuse, neka sve što kažem i činem bude kontinuirano Posvećenje Vas u meni i dušama.

Slatki Živote moj, kada ulazite u mene, neka svaki otkucaj srca, želja, osjećaj, misao i riječ osjeti snagu Sakramentalnog Posvećenja na takav način da, budući posvećeni, cijelo moje maleno biće postane kao mnoge hostije kako bih Vas dao dušama.

O Isuse, Slatka Ljubavi moja, neka budem Vaša mala hostija da bih u sebi, poput Žive Hostije, obuhvatila sve od Vas.

¹ Inače onaj apostolski

² Svakim smrtnim grijehom, a time i svakom nevrijednom prijestupom, Spasitelj je, prema riječima apostola Pavla, ponovno raspećen, dakle, kao da je opet predan smrti.

³ Pogledajte „Mistički grad Božji“, od Marije Agrede. Vol. II, T.II, B.6, C.10.

Žrtva i Zahvala