Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Treća sati
Od 7 do 8 POPODNE †

Pravo veče

Priprema prije svake sati

Isuse, već si stigao u Gornju sobu sa svojim voljenim učenicima i sedeo si za stolom s njima. Kako ti cijeli lik izražava milost i dobrotu dok se pripremaš uživati u zemaljskoj hrani posljednji put! Sve o tebi je Ljubav. Ti ne samo iskupljuješ grijehe jezika, nego moliš i za blagoslov hrane. Isuse, moj životu! Tvoj miran pogled čini se da traži srca tvojih učenika. Čak i u ovom trenutku dok uzimaš hranu, tvoje srce je tužno misleći na to kako su tvoi apostoli, koji ti tako dragi, još uvijek slabi i nestalni. Posebno si pomislio na nevjernog Judu, kojem je već jedna noga u paklu, a u dubinama svoga srca govoriš s tužnjavom:

"Što mi koristi moja krv koju proljevam? Evo duše koja, obogatena mnom mnogim blagodatima, ipak propada!" S očima punima svjetla i ljubavi gledaš ga kao da želiš mu objasniti veliku zlu koju namjerava učiniti samom sebi. Ali tvoja bezgranična ljubav ti omogućuje podnositi ovu bol. Čak je ne otkrivaš ni svojim učenicima. Dok si tužan zbog Jude, tvoje srce se puni radosti kad vidi svoga omiljenog učenika Ivana na svojoj lijevoj strani. Budući da više ne možeš zadržati svoju ljubav, blago ga privlačiš k tebi i dopuštaš mu da glava počiva na tvojem srcu kako bi mu dao ukus radosti raja. Dva učenika predstavljaju odbijene i izabrane: odbijeni u Judi, koji već osjeća pakao u svom srcu, a izabrani u Ivanu, koji blago počiva na tvojoj grudi.

Moja slatka dobra! Ja se također približavam tebi i s tvim omiljenim učenicem željela bih da umjesto moje umorne glave odmorim protiv tvoje ljubazne srca i molila bi te: Daj mi takođe okusiti radosti raja na ovoj zemlji, kako bi zemlja više nije bila zemlja za mene nego raj, a ja bi se uzdrhtala slatkim harmonijama koje zvuče u tvom srcu. Ali u melodičnom zvuku tih božanskih harmonija primjećujem da mnogo srcebića prate bol. To je zbog izgubljenih duša. O Isuse, ne dopusti da se duše gube. Sjedinji svoj otkucaj s njihovim i nateri ih osjetiti otkucaje božanskog života, kao što je bilo sa tvim voljenim učenicom Ivanom. Privučeni slatkoćom i okusom tvoje ljubavi, neka se svi predaju tebi.

Moje Isuse! Dok odmaram u Tvojem Srcu, daj mi takođe hranu koju si dao apostolima: hranu ljubavi, hranu Tvoga Božanskog Riječi, hranu Tvoga Božanskog Volji. O ne odbaci me je, što ti sam toliko željno želješ dati, da bi se Tvoj život oblikovao u meni.¹

Moje najveće dobro! Tako blizu Tebi vidim da je hrana koju uživaš u zajednici s Tvojim dragim učenicima jagnje. To jagnje je simbol. Kao što mu nije ostalo ništa od životne krvi zbog moći vatre, tako i Ti, mistično Božije Jagnje, morate biti potrošeni kroz moć ljubavi. Ni kap Tvoje krvi neće ostati za Tebe, jer si je prolio iz ljubavi prema nama.

Tako, moj Isuse, ništa ne činiš što ne bi živahno prikazivalo Tvoju bolnu patnju, koju stalno držiš u svom duhu, srcu i svemu. Iz toga izvlačim pouku da Ti nikada nećeš odbiti hranu svoje ljubavi ako držim sjećanje na Tvoj trpljenje prisutnim u mojem umu i srcu. Kako Te hvalim, o Isuse! Ni jedno djelo ne izlazi iz Tebe koje me ne bi činilo prisutnim Ti i ne bi težilo pokazati mi posebnu milost. Zato Te molim da Tvoja patnja uvijek bude u mojem duhu, srcu, pogledima, koracima, bolovima, tako da Te uvijek nađem prisutnog meni gdje god se pokrenem i pomaknem, unutrašnjice ili vanjskosti. Ali daj mi i milost da nikada ne zaboravim što si učinio i trpio za mene. Neka ta milost bude magnetska igla koja privuče cijelo moje biće, povuče me u Tebe i nikad više ne pusti od Tebe.

Razmišljanja i prakse

od sv. oca Annibalea Di France

Prije uzimanja hrane, neka se naše namjere ujedine s onima našeg Dragocjenog i Dobrog Isusa, zamislivši da imamo ustima Isusova usta, a jezikom i obrazima zajedno s Njime. Time ćemo ne samo uvlačiti Život Isusa Krista u sebe, nego se i njemu pridružiti kako bismo Otcu dali potpunu slavu, hvalu, ljubav, zahvalnost i popravak koji su stvorenja dužni, a koje je Dobri Isus sam ponudio u činu uzimanja hrane. Zamislimo također da smo za stolom blizu Isusa Krista, sada ga gledajući, sada Ga molići da podijeli kusu s nama, sada poljubivši rub njegovog ogrtača, sada razmatrajući pokrete Njegovih usana i Njegovih Nebeskih očiju, sada primjećujući naglo zamagljenje Njegova Najdragocjenija Lica kada predviđa tako mnogo ljudske neznanosti!

Kao što je Ljubavi Isus govorio o svojoj Patnji tijekom večere, dok uzimamo hranu, napravit ćemo neke razmatranja kako smo meditirali Sate Patnje. Anđeli se drže naših riječi da bi sakupljali naše molitve, naša popravka i odnijeli ih pred Oca kako bi na neki način umirilili Pravu Gnjev za tako mnoge uvrede primljene od stvorenja—-kao što su to činili kada je Isus bio na zemlji. A kad molimo, možemo li reći da su Anđeli bili zadovoljni; da smo bili sabrani i poštovali, tako da su mogli radosno odnijeti naše molitve na Nebo, kao što su one našeg Isusa? Ili su umjesto toga ostali tužni?

Kada je Isus bio obuzet bolestima, uzimajući hranu, ostao je zadržan pogledom na gubitak Jude; i u Judi vidio je sve duše koje će se izgubiti. I budući da je gubitak duša najveća od njegovih boli, ne moćući podnijeti to, privukao je Ivana k sebe kako bi pronašao olakušanje. Na isti način mi ćemo uvijek ostati blizu njega kao Ivan, sažaljevajući ga u njegovim bolima, olakšavajući mu i dajući mu odmor u našem srcu. Učiniti ćemo njegove boli svojim vlastitim, identificirati se s njime da bi osjetili otkucaje toga Božanskog Srca probodenog gubitkom duša. I dati ćemo Mu svoje otkucaje kako bismo uklonili te proboje; i na mjesto tih proboa postaviti ćemo duše koje žele biti izgubljene, da bi se pokajale i spasle.

Svaki otkucaj Srca Isusova jest jedno “Volim te” koje zvuči u svim otkućajima stvorenja, želeći obuhvatiti sve njih u Svojem Srcu kako bi primio njihov otkucaje u zamjenu. Ali Ljubezni Isusa ne prima ga od mnogih, pa mu zato otkucaj srca ostaje kao da je udavljen i ogorčen. Tako neka se molimo Isusu da zapečati naš otkucaj srca svojim “Volim te,” tako da naša srca također žive Životom njegova Srca i zvuče u otkućajima stvorenja, prisiljavajući ih da kažu: “Volim Te, Isuse!” Još više, stopit ćemo se s njime, a Ljubezni Isusa neka nam dopusti čuti njegovo “Volim te,” koje ispunjava Nebo i Zemlju, cirkulira kroz Svetce i silazi u Čistilište. Sva srca stvorenja dodirnuta su ovim “Volim te”; čak i elementi osjećaju Novi Život, a svi osjećaju njegove učince. U svom disanju Isus također osjeća kao da se udavljuje zbog gubitka duša. I mi ćemo Mu dati naš dah ljubavi za njegovo olakušanje; i uzimajući njegov Dah, dodirnuti ćemo duše koje se udaljavaju od njegove objedine kako bi im dali Život Božanskog Daha, da umjesto bježanja vraćaju se k njemu i čvršće se drže njega.

A kada smo u boli i gotovo osjetimo da nam dah ne može slobodno izaći, pomislimo na Isusa koji sadrži dah stvorenja u svom Dahu. I on, kako se duše gube, osjeća kao da mu se uzima dah. Tako neka položimo svoj tužan i naporan dah u Dah Isusov kako bi ga olakšali; i trčati ćemo iza grešnika s našom bolju kako bismo ga prisilili da se obuhvati u Srce Isusa.

Moje drago Dobro, neka je moj dah neprekidni krik na svakom disanju stvorenja, prisiljavajući ju da se obuhvati u Tvoj Dah.

Prvo Riječ koju je Ljubeći Isus izgovorio na Križu bila je riječ o Oprostu, da bi opravdao sve duše pred Ocem i pretvorio Pravdu u Milost. I mi ćemo Mu dati svoje djele da bismo izbacili griješnika, tako da se, pokrenut našim ispričavanjima, ne dopusti ni jednoj duši da ode u pakao. Mi ćemo se s njime udružiti kao stražari srca stvorenja, da nitko ne bi uvrijedio njega. Dopustit ćemo mu da izliva svoju Ljubav, voljno prihvaćajući sve što nam može odrediti—hladnost, tvrdoću, tmu, pritiske, iskušenja, zbrkanost, klevete, bolesti i druge stvari, kako bi ga oslobodili svemu onome što prima od stvorenja. Ne samo Ljubavlju Isus izliva sebe dušama, već ponekad, kada osjeti hladnost stvorenja, ide u dušu i nudi joj svoj hlad da se oslobodi kroz nju. I ako duša to prihvati, Isus će se osloboditi od sve hladnosti stvorenja, a ovaj hlad će biti stražar srca nekoga drugog, da bi Ljubeći Isus bio voljen.

Ponekad Isus osjeti tvrdoću srca u svom vlastitome i ne može je podnijeti, pa želi izliti sebe i dođe k nama. Diri naše srce svojim Srcem, učini nas da sudjelujemo u njegovoj boli. I mi, čineći njegovu bol svojom, postavimo ju oko srca griješnika kako bi otopili njegovu tvrdoću i vratili ga njemu.

Moje drago Dobro, ti mnogo patiš zbog gubitka duša, a iz sažaljenja stavljam svoje biti na tvoju raspolaganje. Preuzet ću tvije boli i boli griješnika, ostavljajući te oslobođenog, a griješnik da se drži tebe.

O moj Isuse, molim te, neka cijelo moje biti otopi ljubavlju, tako da bih bio stalnim utjehom za umirivanje svih tvojih gorčina.

¹ Ne život milosti koji se može primiti u pustinjskoj duši (Luisa), nego život potpuno u volji Božijoj.

Žrtva i Zahvala