Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Jedanaesti čas
Od 3 do 4 POPODNE †

Isus pred sudom Kajife, lažno optužen i proglašen krivim za smrt

Priprema prije svakog sata

Patni i napušteni Isuse! Slaba priroda traži svoja prava. Ali čak i san je često prekinut uzletima ljubavi i izbijanjima boli u Tvojem božanskom Srcu.¹ Između budnosti i sna osjećam udarce koje Ti daju neprijatelji. Moj Isuse, napušten si od svih. Nema li tko da preuzme Tvoju obranu? Žrtvujem svoj život da Ti ponudim podlogu kada Te gurne napred-nazad. Sad čujem glasno vikanje ljudi koji trče zajedno, rugajući se i psujući. Moj dragi, zašto su svi protiv tebe? Što si učinio da oni žele razderati te kao glodavice volci? Moja krv zaleđuje mi žile kada vidim što Ti neprijatelji namjeravaju. Trese me i tužan sam jer ne znam kako te braniti.

Čini se da mi hoćeš reći: "Moj sinu, još nisam završio sve. Herojska ljubav čini svaku žrtvu. Ljubav je neprocjenjiva, mi smo tek na početku. Ti si u mojem Srcu. Pazi na sve, voli Me, ćuti i učaj se. Tvoju krv, zgušnjenu sa suosjećanjem, ponudi Mi da osviježi moju krv koja gori kao vatra. Jedno s Mnom postat ćeš jak i zapaljen ljubavlju da podijeliš Moja patnja. To će biti najbolja obrana koju možeš učiniti za mene. Budi veran i svjestan svega."

Moja slatka ljubavi! Tvoji neprijatelji postaju sve nasilniji. Čujem zvuk lanaca kojima su Te tako stegli. Svježa krv teče iz tvojih zapestija, označavajući put koji si išao.

Sad dolaziš pred Kajifu. Stojiš tu pun blagosti, skromnosti i poniznosti. Tvoja blagost i strpljivost izaziva divljenje čak i kod tvojih neprijatelja. Ali Kajifa, koji je ljutit, čini se da želi razderati te na komade. Kakav kontrast između nevinosti i griha!

Moj dragi, pojavljuješ se pred Kajifom kao najkriviji za osudu. On već pita svjedoke o tvojim prijestupima. Bolje bi mu bilo pitati o Tvojoj ljubavi. Jedan te optužuje ovoga, drugi onoga. Ali oni govore nesmislice i proturiječe se međusobno. Dok čine svoje optužbe, vojnici Te vuku za kosu, udaraju po licu tako okrutno da odjekuje u sudu, zlostavljaju te, daju ti udarce,² a Ti patiš u ćutanju. Kad pogledaš na neprijatelje, svjetlo tvojih očiju sjaji u njihova srca, i jer ne mogu izdržati taj pogled, puštaju Te.

Sada drugi zauzimaju njihova mjesta da se nad vama rugaju. Vaše srce tako jako kuca da osjeća kao da želi izbaciti od boli. Ipak Vi podnosiš sve zlostavljanje svojih neprijatelja s ljubavju, uistinu, čekate ga i prinosite za naše spasenje. Tako Vaše Srce, sa svojom neumitnom mirnoćom, iskupljuje klevete, mržnju, lažne svjedočanstva i sve zlo što se namjerno nanosi nevini; ono također iskupljuje one koji griješe, podstaknuti od onih iznad njih, i uvrede duša posvećenih Vama.

Kada s vama vršim iste čine oproštaja, primjećujem kako novi bol žali Vaše blago srce, bol koju nikad prije niste osjetili. Reci mi, moj Isuse, zašto ta bol? Daj mi podijeliti sve što te teskobi. I Isus govori:

"Moje dijete, želiš znati? Čujem glas Petra koji kaže da me ne poznaje. Kune se lažno i odriče se mene. Kako, Petre, ti me ne poznaješ? Ne sjećaš li se koliko si dobroja učinio za tebe? Kad drugi daju da umrem vanjske boli, ti mi daješ umrijeti od boli duše. Koliko si loše postupao, prvo me prateći izdaleka a zatim se izlagajući opasnosti pada!"

Moje negirano dobro! Koliko brzo uvrede slijede od onih koji su Vam najdraži! Želim da svaki otkucaj mog srca spoji sa Vašim kako bi omekšao gorak muku koju podnosište. Ovaj otkucaj mojeg srca zaklinje vjernost i ljubav prema Vama i ponavlja hiljade i jednu hiljada puta s zakletvom da Vas poznaje. Ali vaše srce se još uvijek ne smiri i traži Petra. Vašom ljubaznom pogledom, obojenim suzama boli zbog njegovog odricanja, Petar ulazi u sebe i odlazi plačući. Kad saznate da je siguran, umirite se i iskupljujete uvrede duša posvećenih Vama, posebno one koji namjerno izlažu na prilike za grijeh i strašno padaju u tom procesu.

Vaši neprijatelji nastavljaju s optužbama. Kaifa, vidjevši da nitko ne odgovara njihovim optužbama, vika: “Molitva živoga Boga vas molim reći nam hoće li ste Krist, Sin živoga Boga!” I Vi, moja ljubavi, koji uvijek imate riječ istine na usnama, uzimate veličanstven i dostojan položaj. S jasnim a ipak blagim glasom, tako da svi osjećaju, čak i zli duhovi padaju u vječni bezdan, odgovarate: "Vi ste to rekli. Od sad ćete vidjeti Sina Čovjeka sjedeći na desnoj ruci Moći Boga i dolazeći na oblacima neba da sudi svim narodima svijeta." - Na ova riječi nastaje duboki tišina, svi trepere od straha. Nakon nekoliko trenutaka, međutim, Kaifa povrati smirenost. Ljutiji nego divlja životinja, vika: "Zašto nam još treba svjedoka? On je bogohulnik. Kriv je smrti”. Da bi podcrtali svoje svetogrđe riječi, razderu svoju haljinu tako snažno da svi viku: “Kriv je smrti, kriv je smrti!”

Grubi vojnici se ponovno približavaju Isusu. Jedan od njih udara ga u prsa, drugi mu šapne po obrazima. Drugi pljuju mu u lice i gurnu ga nogama. Oni tebe, moj Isuse, podvrgavaju takvim patnjama da zemlja trese a nebesa se potrese. Moja ljubav i život moj, kako ti čine! Srce mi je razderano bolom. Daj mi, Isuse, da izađem iz tvojeg srca i podnesem te uvrede na svoje mjesto. O, da bi to bilo moguće za mene, želio bih te oteti iz ruku neprijatelja. Ali ti toga ne želiš. To je što spasenje čovjeka traži a ja sam prisiljen se pokoriti. Stoga ću ostati zaključan u tvoje srce. Vidim da Caiaphas odlazi i te ostavlja u rukama sluga. No, ja ti klanjam se a ti me blagosloviš. Daj mojoj duši i poljubac mističke ljubavi. Ostajem u vatreplivu peć tvojeg Božanskog Srca da malo odmorim, glavom savijenom na tvoje Srce.

Razmatranja i Vježbe

od sv. oca Annibalea Di France

Isus, predan Caiaphasu, neopravdano se optužuje i podvrgava nezamislivim mučenjima. Pitajući ga, on uvijek govori istinu.

A mi—kada Gospodin dopusti da nas klevetaju i neopravdano optžuju, tražimo li samo Boga, Koji zna našu nevinoću; ili molimo za ugled i čast od stvorenja? Uvijek li istina izlazi s naših usana? Udaljeni smo li od svake prevare i laži? Podnosimo li strpljivo ruganje i zbrku koju nam daju stvorenja? Spremni smo li dati život za njihovo spasenje?

O moj Slatki Isuse, kako sam drugačiji od tebe! Molim te, neka uvijek istina izlazi s mojih usana da bi ranila srce onih koji me slušaju i vodili sve k tebi!

¹ Duša je našla svoj mir u Srcu Isusovu, stoga osjeća što se ovdje događa.

² Da je Krist bio i zlostavljan od vojnika tijekom suđenja Caiaphasu spominje i Katharina Emmerich, op. cit.

Žrtva i Zahvala