Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Deseti čas
Od 2 do 3 POPODNE †

Isus ispitivan od Ane, uvrijeđen i udaren po licu

Priprema prije svakog sata

Isuse, moj božanski zaštitnik! Sad sam se predao sanu za neko vrijeme. Ali jer Ti ne želiš ostati sam i bez mene, probudio si me i dopustio mi da budem s Tobom u kući Ane.¹ On Te pita o Tvojoj nauci i Tvojim učenicima. A Ti, o Isuse, otvaraš svoje sveto usti i govoriš glasno i jasno: "Ja sam javno govorio pred svijetom, ja sam učenio u sinagogama i u hramu, ništa nisam rekao tajno. Pitajte one koji su me čuli. Oni znaju što sam rekao."

Vijećnici se divljenjem gledaju na ovu dostojanstvenu pojavu. Ali bezobzirnost sluge koji želi biti ugodan Ani tako je velika da Ti priđe i udari Te po licu željeznom šakom tako da si zakolebao i lice ti se oteklo.

Sada razumijem, moja slatka životinja, zašto me probudioš. Bio si u pravu. Uistinu, ja bih Te držao kada si bio blizu pada. A tvoji neprijatelji izbijaju u smijeh i pljeskuju rukama zbog ove nepravde. Ali ja te podržavam i pripremam se hrabro podnijeti bilo kakvu patnju za Tebe. Žalim Te zbog ovog zlostavljanja. U zajedništvu s Tobom, želim iskupiti tako mnogo strahovitih duša koje su lako uplašene; one koji ne govore istinu iz straha od ljudi; one koji ne pokazuju pravo poštovanje prema svećenicima i za tako mnoge greške počinjene kroz mržnjivanje.

Sada vidim, moj žalostni Isuse, da Ane šalje Te k Kaifasi i tvoj neprijatelji te bacaju niz stepenice. A Ti, moja ljubavi, iskupljuješ ovim padom one koji padaju u grehove noću, kada im je tamno pogodno. Pozivas lažne učitelje i nevjernike na svjetlo vjere. - Ja ću također spojiti svoje djela iskupjenja s Tvojima. Dok ne stigneš kući Kaifasi, moji uzdiši će Te pratiti da bi te branio od tvojih neprijatelja. Ako opet zaspim u međuvremenu, ti ćeš čuvati nad menom. Probudi me kada tvoja ljubav podstakne da me pozoveš k sebi ponovno.

Razmatranja i vježbe

od sv. oca Annibale Di Francia

Isus, predan Ananu, pitaju ga o svojoj Učenju i o svojim učenicima. Odgovara o svom Učenju kako bi proslavio Oca, ali ne govori o svojim učenicima da ne bi propao iz ljubavi. A mi—jesmo li smjeli i hrabri kada je riječ o proslavljanju Gospodina, ili pustimo se pobijediti ljudskim poštovanjem? Moramo uvijek govoriti istinu, čak i pred uglednim ljudima. U našem govoru, tražimo li uvijek Slavu Božiju? Da bi uzvisili Slavu Božju, podnosimo li sve s trpeljivošću kao Isus? Izbjegavamo li uvijek govoriti loše o susjedu i izvinjavamo li ga ako čujemo da drugi klevete na njega? Isus brine za naš srce, a mi brijemo li Srce Isusa da ne bi primio nikakvu uvredu koja nije popravljena od nas? Brijemo li se sami u svemu, tako da svakom mislju, pogledu, riječi, osjećaju, otkucaju srca i želji budemo kao stražari oko Isusa, brijemeći za Njegovo Srce i popravljajući sve uvrede? I kako bi to učinili, molimo li Isusa da briže o svakom našem činu i da nam pomogne brinuti se o svojim srcima? Svaki čin koji radimo u Božjem je božanski život kojeg uzimamo unutra sebe. A budući da smo vrlo ograničeni, a Bog beskonačan, ne možemo zatvoriti Boga u našem jednostavnom činu. Zato ih širimo koliko god možemo kako bismo barem proširili svoju sposobnost razumijevanja i ljubavi. Spremni li smo odgovoriti kada nas Isus pozove? Poziv Božji može se očuti na mnoge načine: s nadahnućima, čitanjem dobrih knjiga, primjerom. Može se očuti osetljivo kroz privlačnosti milosti i čak kroz samu neobuzdanost zraka.

Moje slatko Isuse, nek Tvoj Glas uvijek zvuči u mojem srcu; nek sve što me okružuje, unutra i vanja, bude kontinuirani glas koji me poziva da Te ljubim uvijek; i

nek harmonija Tvojeg Božanskog Glasa spriječi me da čujem bilo kakav drugi zbuđujući ljudski glas.

¹ Zapazite da je pustinjska duša (Luisa) doživljavala kontemplaciju različitih misterija Spasitelja noću, kada se kratak san izmjenjuje s kontemplacijom Patnje. Odatle možemo zaključiti koliko su ugodne Spasitelju kontemplacija i molitva noću. Dok šum svijeta utihne i njegovi stanovnici spavaju, milost Gospodnja obilnije se komunicira s dušama budnim s njim. Sveti pisci su jednodušni u hvali noćnoj molitvi. “U ponoć sam ustao da Te slave” (Ps 118:62). I Isus je proveo cijele noći u molitvi, a različiti redovi slijede Njegov primjer pjevajući polnočne mise. Ako to nije moguće, napravimo dobar namjeru večer da slavimo i ljubimo Najviseg svakim disanjem, svakim otkucajem srca tijekom noći. Bar odaberemo ovdje i tamo jedan sat noću za molitvu i razmislimo koliko djece svijeta provodi sate noći na zemaljskim brigama i koliko grešnika budi da bi izvršili svoje nečistoće. Ne mogu li pobožni kršćani posvetiti ovdje i tamo jedan sat noću razgovoru s Bogom, koji će ih bogato nagraditi duhovnim dobrima za žrtvu odmoranja noći?

Žrtva i Zahvalnost