Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Dvanaesti sat
Od 4 do 5 POPODNE †

Isus izložen ruglu vojnika, prekriven pogrdama i uvredama

Priprema prije svakog sata

Isuse, moja slatka životu! Dok se odmaram na Tvojem Srcu, osjećam trnje koje ga rane. Želiš imati dušu koja Te voli blizu sebe. Evo, pažljivo pratim sve Tvoje patnje i osjećam sažaljenje za Tobom. O, kako bih želio držati Te bliže srcu svome, izložiti se na Tvojoj mjestu nevoljama i pustiti da me pogrde, muke i nezaboravljive sramote zadese. Samo Tvoja ljubav može podnijeti takve uvrede. Što možete očekivati od tako bezobzirnog naroda?

Moj najstaložljiviji Isuse! Tvoji neprijatelji se rugaju Tebi. Pljuju Ti u lice. Svjetlost Tvojih lijepih očiju zamračena je dok Ti plačeš rijeke suza za naše spasenje. Ali oni ne mogu pomračiti izraz Tvoje božanske veličine spojene s beskrajnom blagosti. Oni sami drhte od svojih bezakona i stidaju se. Međutim, kako bi mogli postupati sa Tvom dragočestvom još arbitrarnije i pustili da njihove sramotne aktivnosti uzmu vlast, zaviju Ti oči prljavim krpom, tuče Te nemilosrdno, vuču Te naprijed-nazad, gaze Te pod nogama i daju Ti nove udarce i poljupce po obrazima. Izvlače Ti kosu s glave i brade i bacaju Te tamo-tamo.

Isuse, moja ljubavi! Moje srce želi stajati. Trznem i želim zakriti oči da ne bih morao gledati na Tebe u takvom patnju i tako bolnim scenama. Ali Ti hoćeš da pratim sve to, a ljubav me prisiljava da Te gledam. Isuse, što se s Tobom događa? Ne izgovaraš riječi u svoju obranu. Na milost si ovih vojnika, igračka njihove grubijanske arbitrarnosti. Bacuju Te na tlo i udaraju Ti nogama s vragolastim bijesom koji bojim da možda podlegneš pod njihovim stopalima.

Moj jedini dobar i sve moje! Bol koju osjećam pri vidu Tvojeg patnja je tako velika! Želim viknuti na nebo da pozovem Oca, Svetog Duha i sva anđela da Ti priteknu u pomoć i utješaju Te. Također bih želio pozvati Tviju blagu Majku na zemlji i sve duše koje Te voli. Nek' se okruže oko Tebe i spriječe ove bezobzirne vojnike da nastave uvrijediti i mučiti Te.

S Tobom, o Isuse, želim iskupljivati sve grijehe počinjene noću. Posebno želim zadovoljstvo pružiti za one koje su počinili tajni sekti¹ protiv Tebe u Blagoslovljenoj Euharistiji. Iskupljat ću sve slabosti onih duša koja Ti ne ostaju vjerne u noći iskušenja.

Moji uvrijeđeni Isuse, vojnici umorni i djelomično opijenjeni žele se predati snu. Moje siromašno, potreseno srce, razdirano prizorom Tvojih mučenja, ne želi ostati samo s Tobom i traži drugo društvo.

Mila majko Marijo, neka i ja ostanem s Tobom nerazdvojno. Držim Tvoje materinske ruke čvrsto i poljubljam ih sa poštovanjem. Ali ojačaj me svojim blagoslovom. Neka se obgrlijemo Isusa i položimo glave na Njegovo drago srce da ga utješimo.

Isuse, s Tvojom majkom te ljubim. S Majkom ću se predati sanjivanju ljubavi u Tvome dragom srcu.

Razmišljanja i vježbe

od sv. oca Annibalea Di France

U ovom času Isus je među vojnicima s nepomičnim hrabrošću i željeznom postojanošću. Bog kakav jeste, podnosi sve naprezanja koja mu vojnici nanose, a gleda ih tako pun ljubavi da čini kao da ih poziva da mu daju više boli. A mi—jesmo li postojani tijekom ponavljanih patnji ili se žalimo, ljutimo i izgubljamo mir; taj mir srca koji je potreban da Isus nađe sretno prebivalište u nama?

Postojanost je ta kršćanska vrлина koja nam govori hoće li Bog zaista vladati nad nama. Ako je naša prava, postat ćemo postojani

u iskušenju, s postojanošću koja nije nestalna, nego uvijek uravnotežena. I to je jedino ta postojanost koja nam daje mir. Što više postanemo postojani u dobru, u patnji i u radu, to više proširujemo polje oko sebe na kojem će Isus širiti svoje milosti. Zato, ako smo nestalni, našo će polje biti malo, a Isusu neće ostati ili vrlo malen prostor. Ali ako smo postojani i stalni, kao što Isus nalazi vrlo široko polje, on će u nama naći svoju podlogu i potporu, te mjesto gdje će širiti svoje milosti.

Ako želimo da naš dragi Isuse odmori u nama, neka ga okružujemo njegovom postojanošću kojom je djelovao za spasenje naše duše. Zaštićeni, ostat će u našem srcu u slatkoj mirnoj. Isus je gledao s ljubavlju one koji su mu nanijeli boli, a mi gledamo one koji nam nanose uvrede s istom ljubavlju? I jeste li naša ljubav prema njima tako velika da bude glas srca—tako snažna da ih preobrati Isusu?

Moj Isuse, bezgranična Ljubavi, daj mi ovu Ljubav i neka svaka moja bol pozove duše k Tebi.

¹ Predpostavlja se da u masonskim ložama najgori sakrilegijski čini s posvećenim hostijama.

Žrtva i Zahvala