Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Osamnaesta Sata
Od 10 do 11 POPODNE †

Isus uzima krst na svoje rame. Šetnja ka Golgoti. Isus pada pod teretom krsta i biva ogoljen od odeće

Priprema prije svake sate

Moj Isuse, beskrajna ljubav! Vidim da si sebi ne dopuštaš odmor, i osjećam tvoju žudnju za ljubavlju i bol. Tvoje srce jako kuca, a s svakim otkucajem percepiram njegovo patnje, divlji izlivi njegove ljubavi. Budući da ne možeš zadržati vatru koja te potroši, ona postaje za tebe muka. Uzdaše se i sa svakim uzdasom čujem riječ “ krst” iz tvojih usana. I “krst” ponavljajući s svakom kapljicom tvoje krvi , “krst” izgovara se u svim tvojim patnjama, u kojima si potopljen kao u moru bez obala. Sad vrištiš: “O voljena i željena Krste, samo ti će spasiti moje djetelje, u tebi sjedinjujem savu svoju ljubav”.

Isus je drugi put okrunjen trnjem

Međutim, tvoji mučitelji ti dopuštaju da se vratiš u dvoranu i skineš ljubičastu haljinu kako bi ti vratili odeću. Ali kakva bol! Umrijeti mi je slatko od gledanja tebe tako strahovito patiti. Halja se zakači za trnovu krunu i zalijepljuje se. S nečujenom okrutnošću sada ti skidaju i krunu i halju. U ovome okrutnom činu mnoge bodlje se razbijaju i ostaju u tvojoj glavi.

Krv teče niz lice, a bol je tako jaka da si uzdašeš. Ali pomagači ne mare za tvoje muke. Oblače ti odeću, ponovno stavljaju krunu na glavu i toliko je utiskuju da bodlje probadaju oči i uši opet. Nije bilo dijela tvojeg lica koji nije osjetio bodove trnja. Pod ovima bezmilosnim rukama titraš i drhti od glave do nogu, da, tvoja muka te dovodi blizu smrti. Gledaš me mutnim pogledom u krvavim očima i tražiš pomoć u ovoj težkoj patnji.

Moj Isuse, Kralju Žalosti!¹ Dopusti mi da ti podržem i da se odmoreš na mojem srcu. Koliko bih volio ukrasti vatru ljubavi koja te potroši kako bi tvoje neprijatelje pretvorio u pepel i oslobodio tebe. Ali ne želiš, jer tvoja želja za krstom raste sve više i želiš se na njemu odmah žrtvovati, čak i za svoje mučitelje. Dok sada odmahvaš na mojem srcu, govori mi:

"Moj djeto, neka moja ljubav teče i iskupi Me s onima koji rade dobro ali mi me pogrdaju. Jevreji su opet obukli na mene moju odjeću samo da bi me još više diskreditirali među ljudima i uvjerili ih da sam zaista prekršitelj. Očito, ovo oblačenje je bilo dobro djelo, ali u namjeri i po sebi zlo. Oh, koliko ljudi rade dobra djela, upravljaju ili primaju svete sakramente, ali s ljudskim, ponekad čak i zločestim namerama. A dobro koje se čini sa zlom namjerom vodi ka oštroći srca. Zato želim biti okrunjen drugi put većom bolju nego prvi put,² da bih omekšao oštroću ljudskih srca i privukao ih k meni svojim trnjem. Moj kćeri! Ovaj drugi krunisanje je za mene daleko boli. Čini mi se da mi glava tonu u trnju. S svakim pokretom koji činem i s svakim udarcem kojeg primam, moram patiti okrutne muke smrti. Na ovaj način želim iskupiti zlostavljanje koje leži u svakoj uvredi Bogu; iskupi one koji, bez obzira na stanje svojih duša, umjesto da misle o svojoj svetosti, žive samo u zabavi, odbacuju moje milosti i tako mi čine još okrutnije trnje. Ništa više ne ostaje meni nego da uzdišem, proljevam krvave suze i želim njihovo spasenje."

Oh, ja sve činim da bih volio ljude, a oni sve čine da bi me uvrijedili. Bar ti ne ostavljate mene samog u mojim patnjama i iskupiteljstvima."

Isus uzima krst na svoje rame

Moj mučen Isuse! Ja se s tobom iskupim, ja patim s tobom. Sad vidim da te tvoji neprijatelji gurne niz stepenice, gdje ljudi čekaju sa željom i požudom. Pomoćnici već donose krst koji ti tako dugo tražiš i na kojeg glediš s ljubavlju. Odlučnim koracima približavaš se njemu, obgrli ga i poljubi. Tvoja cjelokupna čovječnost trza od radosti. Ponovno i ponovo gledaš na njega i mjeri njegovu dužinu i širinu. Već određuješ dio u njemu koji si dao svim ljudima, dio dovoljan da ih veže za Božansku kroz vezu mističnog braka i učini nasljednicima kraljevstva nebeskog. Sad više ne možeš zadržati ljubav s kojom voliš duše. Zato poljubi krst ponovno dok govoriš:

"Željeni križ! Na kraju mogu te obgrliti. Ti si želja Mojeg srca, mučeništvo Moje ljubavi. Dugo si čekao, dok sam uvijek usmjeravao svoje korake prema tebi. Sveti križe! Ti si cilj Mojih želja, zaključak Mojeg putovanja na ovoj zemlji. U tebe polagam cijelo svoj biće, u tebe sve svoje djece. Ti ćeš biti njihov život, njihovo svjetlo, njihova obrana, zaštita, snaga, podrška u svemu i voditi ih trijumfalno na nebo."

Kad tako govoriš, moj Isuse, dopuštaš da se križ stavi na tvoje rame. Još uvijek je prelak za tvuju ljubav, ali njegovoj težini dodaje se težište našeg ogromnog grijeha, koliko daleko doseže nebo. Ti, moj dobar savijen pod njim, osjećaš odbijanje zbog tako mnogih prijestupa. Tvoja duša trza se pred njihovom vidljivosti jer mora nositi kaznu za svaki pojedini grijeh. Tvaja svetost osjeća odvratnost prema njegovoj ružnosti. Zato ti titraš kad uzimaš križ na rame, padaš u tugu i smrtonosni znoj teče s tvoga tijela.

O, moj dragi! Ne mogu se odlučiti ostaviti te samog. Zato želim podijeliti teret križa s tobom. Da olakšam teret grijeha, obgrlim tvoje noge. U ime svih ljudi, želim ti dati ljubav za sve one koji te ne vole, počast za one koji te zanemaruju, hvalu, zahvalnost i poslušnost za sve. Svesrdno priznajem da za svaki prijestup što trpiš namjeravam se potpuno predati tobi kako bih ispunio kaznu, izvršio čin vrline u suprotnosti s prijestupima i utješio te svojim neprestanim činovima ljubavi.

Ali budući da shvaćam da sam previše siromašan, potreban mi je ti kako bih mogao ponuditi prašte iskupljenje. Zato se udružujem s tvom čovječnošću, moji misli s tvojima, kako bi bilo dovoljno za moja zla razmišljanja i ona svih ljudi. Udružujem svoje oči s tvojima da bih ispunio kaznu za loše poglede, svoj usta s tvim da bih ispunio kaznu za psovke i nečisto govorenje, svoje srce s tvojim da bih ispunio kaznu za sve zle namjere, želje i sklonosti. Kratko rečeno: Želim ispuniti kaznu za ono što tvaja najsvetija čovječnost iskupljuje, u jedinstvu s tvom bezgraničnom ljubavlju prema svim djecima ljudi i sve dobro koje im činiš neograničenom mjerom.

Želim se i ja ujediniti s Vašom božanskom, uroniti ovo ništavilo moje u njezinu bezdanu i tako sve Vam dati. Dajem Vam Vašu ljubav da omekšačite gorčinju, dajem Vam Vaše srce da Vas oslobodim od hladnoće, neznanosti i male ljubavi ljudi, kao i zbog toga što oni ne slušaju Vaš poziv. Dajem Vam vječne harmonije koje leže u Vašoj božanskoj da se osjetite dobro jer morate čuti kletve i prokletstva koja zadrhtavaju zrakom. Dajem Vam Vašu ljepotu da odvrnete pogled od ružnoće naših duša kada su one okaljane krivnjom grijeha, Vašu čistoću kao zamjenu za nedostatak dobrog mišljenja, za prljavštinu i trulost koju vidite u tako mnogim dušama. Dajem Vam i Vašu bezgraničnost darom da Vas utješim zbog nedostatka razumijevanja što se duše dobrovoljno sužavaju da ne daju Vam mjesta. Dajem Vam sjaj Vašeg srca darom da potroši sve grijehe i zapali sva srca da svi ljube Vas i nitko ne uvrijedi Vas. Kratko rečeno: dajem Vam sve što ste Vi da bih Vam ponudio beskrajno zadovoljstvo i vječnu, nemjerljivu, beskraju ljubav.

Moj najstaložljiviji Isuse! Vidim Te kako činite prve korake pod ogromnim teretom križa. Ujedinjam svoje korake s Vašima. Kad ste Vi slabi i iscrpljeni spremni pasti, ja ću biti uz Vas, podignuti Vas i staviti ramena pod križ da bih dijelili njegov teret s Vama. O ne odbijte me, prihvatite me kao vjernog pratitelja! Isuse, pogledate na mene i shvatam da se Vi žrtvujete za one koji svoj križ ne nose sa predanosti, nego s kletvama i izlivima gnjeva, oni koji uzimaju svoje živote ili ubijaju druge.

Isus pada pod teretom Križa prvi put

I molite za sve da ljube i predaju se križu koji teži na njima. Vaša bol je tako velika da osjećate da ste zdrobljeni pod težinom križa. Nije prošlo ni trenutka od prvih koraka pa padnete na tlo i udarite u kamenje. Trnje još dublje probadaju Vašu glavu, sve Vše rane se otvore i ponovno krvare. Budući da nemate snage ustati, okrutni pomoćnici pokušavaju Vas podignuti udarcima i šamarima. Moja ljubav ležiš na tlu! Daj mi pomoći Ti ustaću, da bih osušio Vašu krv i s Vama iskupljivao one koji griješe iz neznanja, slabosti i nemoći. Molim Vas da ovi duši dodelite pomoć Vašeg milosrđa da se podignu od svog pada.

Isus sretne svoju Majku

Moj Isuse, sad su ti podružnici uspjeli postaviti na noge. Kada si koračao dalje, čuo sam tvoje znojanje disanje. Tvoj srce je jako kupalo i nove boli ga probadale. Pokretas glavom da bi očistio oči od krvi u kojima su bile ispunjene i okrenuo se oko sebe s strahom. Oh, sve sam shvatila. Tvoja majka, koja te traži kao žalobna golubica, želi ti reći posljednju riječ, primiti tvoj poslednji pogled. I osjećaš njezinu tugu, osjećaš joj srce, razdirano bolom, u svome, udareno i ranjeno njene i tvoje ljubavi. Već vidiš je kako se probija kroz gomilu da te vidi po svaku cijenu, obgrli tebe i dade ti posljednje oproštajno pozdrav. Ali bol veže korake dok joj paziš, bled kao smrt, sve tvoje patnje reproduciraju u njoj silom ljubavi. Ako još uvijek ostaje živa, to je čudo tvojeg svemogućstva. Ideš da je sretneš, ali ti se skoro ne dopušta razmjena pogleda. O srce slamljajuća bol! Vojske primjećuju tvu namjeru. Gurnjanjem i potiskivanjem spriječavaju majku i sina da se sastanu kako bi se oprostili.

Isus pada drugi put pod križem

Tužnost s obiju strana zbog ove bezobzirnosti je tako velika da tvoja majka postaje kamena i prijeti da će popustiti sili svoje boli. Međutim, vjerni učenik Ivan i pobožne žene stoje uz nju dok si ti ponovno padaš pod križem. Tada tvoja tužna majka duhom čini ono što ne može učiniti stvarno jer je spriječena da to učini. Čini volju Vječnoga svojom, sudjeluje u svim tvim patnjama i ispunjava sve dužnosti majke. Njihova ljubav te grli, jača te, pokušava utješiti tvoju bol i lijeva balzam svoje boli u tvoje rane.

Ujedinjen sam s tvom tužnom majkom, činim sve tvoje patnje svojim vlastitim, želim zastupati mjesto tvojeg majke svakom kapljicom krvi koju si prolio, svakom ranom koja te boli. U zajedništvu s tobom i Tvojem Majkom, želim iskupljivati sve grešne susrete i one ljudi koji ne izbjegavaju prilike za grijeh ili, ako ih ne mogu izbjeći, popuštaju na pokušaje grijeha.

Padajući drugi put pod križem, izbijas u uzdihe. Iako vojnici boje se da ćeš umrijeti pod težinom tako mnogih mučenja i zbog prevelikog gubitka krvi, nakon mnogo napora uspijevaju te postaviti na noge udarcima i potkovanjem. Tako iskupljivaš ponavljane padove u grijeh, iskupljivaš težke grijeve počinjene od svih razreda ljudstva, zalaže se za uporne grešnike i plače krvave suze da bi dobio njihovo obraćenje.

Rana na Isusovom ramenu

Moj tužni ljubavi! Kada te pratim u tvojim činima iskupljenja, shvaćam da nećeš moći dugo nositi težak teret križa. Tvoja cijela figura već treperi. Trnje prodiru sve dublje i dublje u tvu glavu s konstantnim udarcima i potiskivanjem koje ti daje. Križ se zabija u tvoje rame zbog svoje težine, stvarajući ranu tako duboku da su tvoja kosti golih, i na svakom koraku mislim da umireš više nego što ideš dalje. Samo ljubav koja može sve daje ti snagu. Kroz tvoju svetu ranu na ramenu iskupljivaš skrivene grijeve koji, jer za njih ne čini se zadovoljština, samo povećavaju gorčinu tvoje agonije. Moj Isuse, dopusti mi da stavim svoje rame pod križ da ti dajem olakšanje i da ti ponudim zadovoljštinu za sve tajne grijeve.

Simon Kirenejanin pomaže Isusu nositi križ

Bojeći se da možda ne podneseš bremen krsta, pristaše prisiljavaju Simuna Kirenskoga da ti nosi križ. Nevoljko i bez ljubavi, samo prisiljen i mrmljao, pomagao ti je. U srcu čuješ odjek svih žalbi onih koji pati neposlušno, s gnjevom, bunjom i preziranjem prema patnji. Ali što te najviše rani u srcu jest osjećaj da čak i duše posvećene Bogu, koje zoveš za suputnike i utješitelje u tvojoj boli, beže od tebe. Kad ti ih bol prizvati k sebi, klize iz tvojih rukâ, traže zemaljske užitke i ostavljaju te da patiš sam.

Moji Isuse! Dok s tobom iskupljujem grehe, molim te obgrli me svojim rukama tako čvrsto da ne bude ni jedne tvoje boli u kojoj ja ne sudjelujem i kroz njih se pretvorim u tebe, da ti dones utjehu zbog toga što te napušta toliko duša.

Veronika daje Isusu rukotvor

Moji žalosni Isuse! Teško si se koračao, savijen nisko. Naglo vidim da staješ i okružuješ se oko sebe. Što je to? Oh, to je Veronica koja hrabro i neustrašeno očituje tvoje krvavo lice, a ti ga brišeš krpom kao znak zadovoljstva. Moji velikodušni Isuse, ja također želim očistiti tebe, ali ne krpom, nego se ponuditi tobi, podignuti te, ući u tvoj unutarnji bić i dati ti otkucaj srca za otkucajem, dah za dahom, sklonost za sklonošću, želju za željom. Želim ući u tvoj um, potopiti sve ove otkucaje srca, dase, sklonosti i želje u beskrajnost tvoje volje i pomnožiti te čine na beskonačnost. Želio bih stvoriti more svakog ljudskog otkucaja srca, da ne bi našao odjek u tvom srcu koji nije nastao iz ljubavi prema tobi, i tako olakšati cijelu gorčina tvoje unutarnje boli. Želim stvoriti more svih ljudskih sklonosti i želja kako bih udaljio sve zle sklonosti i želje koje bi te najmanje žalile u srcu. Također želim stvoriti more svakog ljudskog daha i svake misli, da bih otjerao svaki dah i svaku misao koja bi te najmanje mogla neugodno iznenaditi.³ Čuvat ću dobro, moj Isuse, da ti više ništa ne laže i da se tvojoj unutarnjoj boli ne dodaju drugi patnji. Moji Isuse, napuni cijelo moje unutrašnjost beskrajnošću tvoga božanskog bića. Na taj način naći ću dovoljno ljubavi i snažne volje da učini tako da u moju unutarnjost ne prodre ni jedna grešna ljubav ili volja koja bi te mogla nezadovoljniti.

Moj Isuse, da bih bio siguran sam sebe, molim Te tepe moje misli, moju volju, moja želja i moje sklonosti s Tvojim mislima, Tvom voljom, Tvojim željama i Tvojim sklonostima, tako da na taj način budu oživljene samo od Tebe. Moj Isuse, uronjavam se u beskrajnost Tvoje Volje. Uzimajući je za svoju, želim učiniti zadovoljštinu za sve ljude i zapečatiti sve duše u svemogućnosti Tvoje Volje. Isuse, sad mi ostaje samo krv. Želim ju prolijati kao balzam koji umiruje bol za Tvoje rane, tako da možeš povratiti snage i oporaviti se od svih svojih patnji. Također želim pustiti sve svoje misli u srce svakog grešnika kako bih ga neprestano osuđivao ako usudi uvrijediti Tebe. Uz glas Tvoje krvi, molim Te da se sve duše predaju moći mojih jadnih molitva. Tad ću moći dovesti ih sve u Tvome srce. Još jednu milost tražim od Tebe, moj Isuse. U svemu što vidim, dodirnem i osjećam, neka uvijek vidim Tebe, dodirim Tebe, osjećam Tebe. Neka je Tvoje najsvetije slika i Tvoje najsvetije ime utišano na svakom atomu mojeg jadnog bića.

Međutim, tvoji neprijatelji, koji su s zlim očima gledali dotični čin Veronike, udaraju Te opet i teraju Te dalje po putu.

Isus utješava plačuće žene

Nakon nekoliko koraka zaustavljaš se ponovno. Iako te patnja tlači, Tvoja ljubav ne staje. Kad vidiš pobožne žene kako plaču zbog Tebe i Tvojeg patnje, zaboravi na sebe i utješi ih riječima:

“Kćeri Jeruzalema, ne plači za Mnom, nego plači za sobom i svojim djecama!”

Koliko je uzvišeno tvoje učenje, o moj Isuse, a koliko blaga Tvoja riječ! S Tobom iskupljujem nedostatak ljubavi. Zato Te molim za milost da potpuno zaboravim sebe i ne sjetim se ništa osim samo Tebe.

Isus pada treći put pod križem

Kad tvoji neprijatelji čuju kako govoriš, ljute se. Vuku te ovamo-onamo uz konope i teraju Te tako žurno da opet padneš na zemlju i udariš koljenima o kamenje. Tijeg križa postaje mučenje za Tebe. Kao da si blizu smrti. Tvije lice dodiruje tlo, a usta su crvena od krvi. O da bih te podigao i umio tvije lice svojim rukama. Ali tvoji neprijatelji žele postaviti Te na noge, vuku Te uz konope i kosu i šutaju Tebe, ali bez uspjeha. Kako mi srce boli od patnje, moj Isuse! Sad te čuvari vuču do Kalvarije. Na putu tamo iskupljuješ grijehe duša posvećenih Tebi. One ti teže. Koliko god se trudio hodati uspravno, ne uspio si. Šutajući i vukući Tebe, na kraju stižete do Kalvarije, ostavljajući tragove Tvoga dragocjenog krvi svuda.

Isusa svlače za odjeću i okrunjuju trnjem treći put

Tamo te čekaju novi mučenja. Vojnici Te opet svlache, deru Ti odeždu s tijela i krunu s glave. O, uzdišeš zbog toga grubog postupka. Jer zajedno s krunom skinuju i trnje, a sa odjećom deru komade Tvojeg bolnog mesa koje je prilepilo na tebe. Rane se ponovno otvaraju, krv kaplje na tlo, a Tvoje mučenje je tako veliko da izgledaš više mrtav nego živ.

Ali ne pokreće sažaljenje, moje najveće dobro! Naprotiv, s životinjskom bijesom, ponovno stavljaju krunu na Tvoju glavu i udaraju je. Agonija koju osjećaš tako je strahovita da samo anđeli mogu reći što patiš. Drhtajući, okreću svoje oči od Tebe, „anđeli mira plaču“ (Ps 33:7).

Moj obučen Isuse! Daj mi ti zagrijati, jer vidim da trešete i hladni znoj pokriva Tvoje tijelo. Koliko bih voljela dati svoj život i svoju krv umjesto Tvojeg, koji si prolio da nam dješ živote sve.

Sada me gledaš tupim, poluugaslim očima. Osjećam kao da mi govoriš:

"Moj sinu, koliko duša mi koštaju! Ovdje je mjesto gdje čekam sve njih da ih spasim; gdje želim iskupljivati grijehe onih koji se ponizuju pod zvijer i tako tvrdoglavo privrže svojim griješima da više ne mogu živjeti ako me ne uvrijede. Njihov razum je oslijepljen i greše kao ludaci. Kad mi s tijela skidaju odjeću, iskupljivam one koji nose sjajne haljine i bezobrazno ruho, griješim protiv čistoće i za one koji su tako privrženi bogatstvu, časti i užicima da ih čine božanstvom svojih srca."

O sigurno, svaki od tih prijestupa mi donosi smrt. Ako ne umrem, to je zato što volja Vječnog Oca još nije određila čas moje smrti za sada."

Moj izložen Isuse, dok ti činem iskupljenje, molim te da me oslobodiš od svih zemaljskih sklonosti i ne dopusti ni jednoj griješnoj sklonosti da uđe u moje srce. Čuvaj ga, okruži ga svojim patnjama kao ogradom i napuni ga svojom ljubavlju. Nek je moj život samo ponavljanje Tvojeg života. Tako potvrdi sa svim srcem blagoslovom moje odricanje, blagoslivlji me i daj mi snagu da svedočim Tvojem bolnom raskriživanju, tako da uvijek budem pričvršćen na križu s Tobom.

Razmatranja i prakse

od sv. oca Annibalea Di France

Isus nosi Križ. Ljubav Isusa prema Križu, Njegova anksiozna žudnja da umre na njemu za spasenje duša, ogromna je! A mi—volimo patiti kao Isus? Možemo li reći da otkucaji naših srca odjekuju Njegovim Božanskim otkucajima i da mi također molimo za svoj križ?!

Kad patimo, imamo namjeru postati Isusovi drugovi kako bi mu olakšali teret Križa? Kako ga pratimo? Kad prima

uvrede, spremni smo uvijek dati Mu naše male patnje kao olakušicu za Njegove boli?

U radu, u molitvi i kad osjećamo teškoću našeg patnjenja pod teretom unutarnjih boli, dajemo li našu bol Isusu, koja kao velo može osušiti Njegov znoj i razveseliti Ga, čineći Naše trpljenje svojim?

Svi: O moj Isuse, pozovi me uvijek da budem blizu Tebe, i ostani uvijek kraj mene, tako da te uvijek utješim svojom bolju.

¹ Isaija 53:2 opisuje patnju Spasitelja u uzbudljivim riječima: “Nema mu lijepe podobe; nema ljepote, i ne želimo ga gledati. On je prezren, odbačen od ljudi, čovjek bolova, običan čovjek, onaj kojem se nikad ne okrene lice.”

² S uklanjanjem purpurnog ogrtača, pomoćnici su, kao što je napomenuto, također skinuli trnovu krunu s glave Isusa, ali ju kasnije vratili na svoju žrtvu sa još većom bolju.

³ Vizionar želi sabrati sve ne savršeno, sve grešno, kao da u moru, tako da bi se to držalo pod kontrolom, baš onako kako more drži svoje vode pod kontrolom, tako da zlo više ne dosegne Isusa.

Žrtva i Zahvala