Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Sedamnaesta Sata
Od 9 do 10 AM †

Isus okrunjen trnjem, rugao se i podrugivan. Ecce Homo! Osuđen na smrt od Pilata

Priprema prije svake sate

Isuse, moja beskrajna ljubav! Što više te gledam, to više shvaćam što ti patiš. Već si jedna jedina rana, nema na tebi zacijeljenog mjesta. Izvršitelji su bijesni što me još uvijek gledaš s ljubavlju u takvoj agoniji. Tvoje ljubezne, milosrdne, očaravajuće poglede samo su glasovi koji žele još više patnje i novu muku. Pomoćnici te ne podižu na noge samo zato što su bezobzirni, nego i nesvjesno prisiljeni tvojom ljubavlju da ti nanose novo patnjenje i goruću bol. Ali ti, nemoći stajati na nogama, opet padaš u svoju krv. Tvoji mučitelji bijesni zbog toga te podižu udarcima i pucanjima i vuču do mjesta gdje ćeš biti okrunjen trnjem.

Isus Okrunjen Trnjem

Isuse, ako me ne držiš svojim ljubavnim pogledom, onda više nemogu gledati kako ti patiš. Drhtaj prolazi kroz moje srce i dušu, srce mi kuca, osjećam se blizu smrti. Isuse, Isuse, pomozi mi!

Čini mi se da mi govoriš:

"Moj sinu, hrabrost! Ne propusti ništa od onoga što sam patio i paži na moja učenja. Moram obnoviti cijelog čovjeka. Krivnja ga je okrunjela sramotom i ružnom, tako da ne može stajati pred Mojom Veličanstvom; krivnja ga je ponižila i lišila svih prava na čast i slavu. Zato ću biti okrunjen trnjem kako bih vratio krunu čovjekovoj čelu, obnovio mu sve njegove pravice i dao mu njegovu čast i slavu. Moje trnje će biti glasovi iskupljenja i opravdanja pred Mojim Ocem za tako mnoge grijehe misli, osobito one ponosa; bit ću zrake svjetlosti za svaki stvoreni duh i molitve posredovanja da djeca ljudi više ne bi grešila protiv mene. Zato se ujedini sa mnom, zamoli zajedno sa mnom i iskuplji."

Moj Isuse, tvoji okrutni neprijatelji te natjeraju da sjediš, obuću ti staru purpurnu haljinu oko tebe, naprave krunu od trnja i stave je na tvom dragocjenom glavom s dijamantskom bijesnošću. Zatim uzmu štapove, udare te i pustite da se trnje probije kroz tvoj čelo, ponekad čak i oči, uši, mozak i vrat.

Mila moja, kakva agonija, neopisivo patnje! Koliko su te okrutne smrti pretrpjele! Tvoja krv već tiče po licu tako da je gotovo ništa vidljivo osim krvi. Ipak, ispod tih trnova i ove krvi, tvoje najsvetije lice sjaji blagostom, ljubavlju i mirom. Da bi komediju završili, daju ti trost kao žezlo, a sada može početi njihova podsmjehivanja. Pozdravljaju te kao Kralja Židova, udaraju tvoj vijenac i daje ti šaptačke po obrazima.

Ti ćutiš i tako iskupljuješ ambicije onih koji traže vlast i dostojanstvo, zadovoljavajući one koji se ne vrijedno ponašaju na visokim položajima i time postaju rušenje naroda i duša im povjerenih.

Troštem kojeg držiš u svojoj ruku iskupljuješ tako mnogo dobrih djela bez unutarnjeg duha, čak i one koje se čine s lošim namjerama. Podnošenjem podsmjehivanja i ruganja iskupljuješ ljude koji profaniraju, preziru i rugaju najsvetijim stvarima.

Isuse moj Kralju! Tvoji neprijatelji nastavljaju s uvredama, krv teče u takvoj obilnosti od tvoje najsvetije glave preko lica da gotovo ne čujem tvoj sladak glas. O JA bih voljela položiti svoju glavu pod ove trnove da osjetim njihove bodlje.

Isuse, koliko si lijep u sredini ovih hiljadolukih mučenja! Čini se kao da mi govoriš:

"Moj sinu, neka ti ovi trnovi kažu da želim biti postavljen za Kralja Srca, jer sva vlast pripada Meni. Uzmi ove moje trnje i ranjava srce njima. Neka iz njega ističe sve što ne pripada Meni. Ostavi trn u svom srcu kao pečat da sam tvoj Kralj, da bi drugi mogao zauzeti mjesto u tebi. Kreni na svoj krug svih srca. Ranjavajući ih mojim trnjem, neka iz njih ističe prolazni dim ponosa i sve one prljavštine koje sadrže da bi svaki ustanovio Mene kao Kralja."

Moja ljubavi, moje srce se stiskava kad moram ostaviti te. Neka tvoja trnja uđu mi u uši da čujem samo tvoj glas, u oči da gledam samo na tebe, u ustima da mi jezik bude nijem za sve što bi te moglo uvrijediti i ima slobodu da te hvali i slavim u svima. Isuse moj Kralju! Okruži me svojim trnjem da me štite, brane i učine vječno svjesnim tebe.

Sada ću otirati tvoju krv i lagati ti se, jer vidim kako te neprijatelji vode nazad Pilatu, koji će te osuditi na smrt. Moj trnovijenac Spasitelju, pomozi mi da nastavim po tvom patnjskom putu.

Isus pred Pilatom ponovno

Moje siromašno srce, ranjeno ljubavlju i probodeno tvojim patnjanjem, ne može živjeti bez tebe. Zato te tražim i nalazim opet pred Pilatom.

Što je to šokantni spektakl! Nebesa se trese, pakao drhti od straha i gnjeva istovremeno. Život mojeg srca, oči mi ne mogu vidjeti Te bez da se približim smrti. Ali Tvoja očaravajuća ljubav nateruje me da te ipak gledam, kako bih potpuno shvatio Tvoje patnje. I gledam na Te sa uzdišanjima i suzama. Isuse, Ti si još uvijek ogoljen od svoje odežde. Umjesto haljetke vidim Te obučenog u krv. Tvovo meso visi komad po komad s Tijela, kosti su otkrivene, najsvetije lice više nije prepoznatljivo. Trnje je probilo glavu sve do očiju. Vidim samo krv koja teče na zemlju, ostavljajući krvarujući potok iza koraka.

Više niste prepoznatljivi, tako ste izmučeni, dostigli ste najniži stepen poniženja i najviši stepen patnje. O, teško mi je podnositi tvoj pogled! O, želio bih Te oteti od Pilatove vlasti, zatvoriti u moje srce i dati Ti mir. Kako bih volio izliječiti Tvoje rane s Tvom ljubavlju, poplaviti cijeli svijet Tvom krvlju, uroniti sve duše u nju i voditi ih k Tebi kao plijen patnje.

Najstranputljiviji Isuse, gotovo ne možete gledati na mene kroz trnove da bi mi govorili:

"Moj sinu, dođi u ove moje vezane ruke, nakloni glavu na moju grud i osjetiš najintenzivnijeg i gorkog boli. Što vidiš od moje čovjekosti vanjskim očima je samo prelijevanje mojeg unutarnjeg agonije. Pazite na otkucaje mog Srca i shvatit ćete da ja iskupljam nepravde mnogih vladara, za tlačenje siromašnih i nevinih koji su progonjeni zbog krivaca. Iskupljam samodopadnost onih koji, kako bi održali svoju dostojanstvo, položaj, bogatstvo, ne brinu da gaze svaki zakon i čine nepravdu susjedu jer zatvaraju oči pred svjetlom istine.

Ovim mojim trnjevima želim razbiti njihovu ponosnu samodopadnost i, kroz udubljenja koja stvaraju u mojoj glavi, otvoriti put da dostignem njihov duh kako bih sve poredao u njemu u duhu istine. Ako stoje tako duboko poniženi pred ovim nepravičnim sudiom, time ću svima učiniti shvatiti da samo vrlina daje onu dostojanstvo koje čini čovjeka kraljem nad sobom. Želim naučiti sve vladare da samo vrlina, u kombinaciji s pravim umom, čini ih vrijednima i sposobnim voditi i vlada ti drugima. Sve dostojanstva bez vrline su opasni i žalostivi darovi. Moja kćeri, neka moja djela iskupljenja dođu u tvoje srce i nastavi pažljivo slušati moje patnje."

Kad Pilat vidi Te tako teško izmučenog, trese se i uzbuđen izgovara:

"Da li je moguće da takva okrutnost može biti u ljudskom srcu? Zaista, kad sam osudio optuženoga na bičevanje, to nije bila moja volja da bude tako tretiran." Potpuno zbuđen i ne možete više gledati u tvoje bolno lice, skrene pogled od Tebe. Da bi našao uvjerljivije razloge za oslobađanje Te iz ruke neprijatelja, postavlja novi ispit s Tobom.

"Reci mi, što si učinio? Tvoj narod te je dao u moje ruke. Jesi li zaista kralj? A šta je tvoje kraljevstvo?"

Ti ne odgovaraš na ove hitne Pitanje Pilata, moj Isuse. Potpuno upijan u sebe, misliš samo o spasavanju moje siromaške duše uz takvu patnju.

Budući da Pilat ne dobiva odgovor, dodaje:

“Zar ne znaš da imam vlast osloboditi Te ili osuditi Te?”

A Ti, moja ljubavi, koji želiš pustiti svjetlost istine sjati u Pilatov duh, odgovaraš:

"Ne bi imao vlasti nad mnom da ti nije dano s gore. Ali oni koji me predaju u tvoje ruke imaju veću grijeh."

Ecce Homo!

Pokrenut blagostanjem Tvojeg glasa, Pilat, u uzbuđenju, odlučuje pokazati Te svojim neprijateljima s terase suda. Nadi se da će sažaljenje probuditi u njihovim srcima kada te vide tako zlostavljenog. Tako želi osloboditi Te.

Tužni Isuse! Moje srce slabi kad pogledam na Tebe. S težinom si koračao slijedeći Pilata, savijen pod trnu krunom koja se treše. Krv označava tvoje korake. Kad iziđeš, vidiš gomilu u uzbuđenju, žedno čekajući na Tvoju osudu. Pilat naređuje tišinu kako bi privukao pažnju svih i da ga svi razumiju. Drhteći, uhvati dva ugla tvojeg ljubičastog ogrtača koji pokriva tvoje prsa i ramena, rastavi ih tako da sve mogu vidjeti koliko si zlostavljen i govori glasno:

“Ecce homo! Pogledajte, kakav čovjek! Pogledajte, više nema ljudskog oblika. Pogledajte njegove rane; neprepoznatljiv je. Ako je učinio zlo, onda je dovoljno patio, čak previše. Već sam žalio što ga sam bičevao. Tako da ga oslobodimo.”

Isuse, moja ljubavi, dopusti mi držati Te. Pod težinom takve teške patnje više ne možeš stajati na nogama i klatiš se. Ah, u ovom svečanom trenutku odlučuje se tvoja sudbina. Na Pilatove riječi nastaje duboka tišina na nebu, na zemlji i pod zemljom. Odmah nakon toga, kao da s jednim glasom, vrište iz svih grla:

"Raspni ga, raspni ga! Želimo ga mrtvog!"

Isuse, moj život, vidim kako umireš. Vrik smrti uzdiže se u Tvojem srcu. O dopusti mi, molim Te, da umrem s Tobom istovremeno! Ti, moj mučenički Isuse, govori mi, pokrenut mojim bolom:

"Dijete, skloni glavu na Moje Srce i učestvuji u Mojim patnjama i djelima iskupljenja. Trenutak je svečan: riječ je o odluci o Mojoj smrti ili smrti ljudskog roda. U ovom trenutku dva potoka ulivaju se u Moje Srce. Jedan sadrži duše koje žele Moju smrt da bi našli život u Meni. Prihvatanjem smrti za njih, oni su spaseni od vječne propasti i vrata Kraljevstva Nebeskog otvorena su da ih primu. U drugom potoku su oni koji žele Moju smrt iz mržnje i time pečate svoju propast. Moje Srce je razderano. Pad svake od tih duša neizrecivo mi je blizu. 'Bolovi pakla okružuju Me' (Ps 17:6). Uh, moje srce više ne može izdržati ove gorke boli. Osjećam smrt tih duša svakim otkucajem Mojeg srca, svakim disanjem, i ponavljam opet i opet: 'Da li će tako mnogo krvi biti proliveno uzalud? Da li će patnje koje podnosim biti uzalud za toliko ljudi?'¹

O dijete, podrži Me, ja više ne mogu! Učestvuji u Mojoj muci. Neka tvoj život bude stalna žrtva da bi se spasile duše i olakšala Moja srcolomna patnja."

Isuse, neka su moje patnje Tvoje, a neka Tvoja djela iskupljenja nađu odjek u meni.² Ali vidim da je Pilat ljut i to ga potiče da izvikne:

"Kako ću ja razapeti tvoga kralja? Ne nalazim u njemu krivice." I Židovi vrište tako da zrak trepere:

"Mi nemamo drugog kralja osim cara. Ako ga pustiš, nisi prijatelj cara. Raspni ga, raspni ga!"

Osuđen na smrt od Pilata

Pilat, koji više ne zna kako da se izvuče, naređuje da mu donese zdjelu vode zbog straha da bude lišen položaja i umiva ruke dok govori:

“Ja sam čist od krvi ovog pravednika.” I Židovi opet vrište:

“Neka njegova krv padne na nas i na našu djecu!”

Znajući Te, moj Isuse, da si osuđen, oni izbijaju u radost, pljeskuju rukama i vrište od sreće. U međuvremenu, moj Isuse, Ti iskupljuješ one koji, dok stoje na visokom položaju, iz straha pred ljudima i da ne bi izgubili svoje položaje, gaze najsvetije zakone bez brige o propasti cijelih naroda. Ti iskupljuješ one koji favoriziraju zle i osuđuju pravednike. Ti također iskupljuješ one koji izazivaju božanski gnjev da bi ih kaznio nakon njihovog grijeha.

Ali dok ti iskupljuješ, tvoje srce krvari jer vidiš unaprijed da će izabrani narod biti pogodjen prokletstvom neba. Židovi su to slobodno htjeli i pečatali su prokletstvo Tvojom krvju, koju su pozvali na sebe.

Isuse, moje srce slabi. Daj mi da ga držim u svojim rukama i učini djela otkupljenja svojima. Samo Tvoja ljubav teži višem. Nevinno tražiš križ. Moj život, ja ću Ti slijediti. Odmori se malo u mojim nakrnicama. Zatim će zajedno otići na Kalvariju. Ostani dakle sa mnom i blagoslovi me.

Razmišljanja i prakse

od sv. oca Annibalea Di France

Od 9 do 10, okrunjen trnjem, Isusa rugaju kao kralja i podvrgavaju nečujenim uvredama i bolovima. On na poseban način popravlja grijehe ponosa. A mi—izbjegavamo li osjećaje ponosa? Pripisujemo li Bogu dobro što radimo? Smatramo li se nižima od drugih? Je li naš um uvijek prazan od bilo kakve druge misli da bi nastala Milost? Često ne dopustimo Milosti da nastane, držeći svoj um pun drugim mislima. Zatim, jer naš um nije potpuno ispunjen Bogom, mi sami uzrokujemo

đavola da nam smeta i možda čak podstiče pokušavanja. Kad je naš um pun Bogom, kad se đavo približi nama, ne nađući mjesto prema kojem bi usmjerio svoje pokušavanje, zbunjen bježi. Uistinu, svetle misli imaju toliku moć protiv đavola da, dok nam se približava, one ga rane kao mnogi mačevi i odbacuju ga.

Stoga nepravedno žalimo kad naš um smeta i pokušavaju nas neprijatelj. To je naša siromaška straža koja potiče našeg neprijatelja da napada. On špijunira naš um kako bi pronašao male praznine i napadnuo nas. Zatim, umjesto da olakšamo Isusu s nashim svetlim mislima i uklonimo trnje od Njega, neblagodarni ga gurnemo u Njegovu glavu, čineći Mu osjećaj bodljica oštrijim. Na taj način Milost ostaje frustrirana i ne može izvršiti oblikovanje svojih svetih nadahnuća u našem umu.

Često radimo još gore. Kad osjetimo težinu pokušavanja, umjesto da ih donesemo Isusu i učinimo snop za spaljivanje Vatrom Njegove Ljubavi, brinemo se, tužimo se i razmišljamo o tim istim pokušanjima. Stoga ne samo što naš um ostaje zauzet zlim mislima, nego cijelo naše siromaško biće kao da je proždrljeno njima; te gotovo treba čudo od Isusa da nas oslobodi. I Isus gleda na nas kroz to trnje i, pozivajući nas, čini se da kaže: „Ah, moje dijete, ti sam ne želiš prianjati meni. Da si odmah došao k meni, pomogao bih ti da se oslobodiš smetnji koje je neprijatelj uveo u tvoj um i ne bih te tako mnogo uzdao za povratak. Zatražio sam pomoć od tebe kako bih bio oslobođen trnjem toliko oštrim; ali čekao sam uzalud, jer si bio zauzet poslom koji ti je dao neprijatelj. O! Koliko manje pokušan bi bio, da odmah dođeš u moje nakrnice. Tada se bojajući mene, a ne tebe, neprijatelj odmah ostavi.”

Moje Isuse, neka tvoje trnje zapečati moje misli u Tvom Umu i spriječi neprijatelja da izazove bilo kakvo pokušavanje.

Kad Isus postane očitljiv u našem umu i srcu, odazivamo li se Njemu Inspiracijama ili ih stavljamo u zaborav? Isusa rugaju kao kralja. A mi—izbjegavamo li

poštujemo li sve svete stvari? Koristimo li savu poštovanje koje im pripada, kao da dodirujemo Isusa Krista samoga?

Moj okrunjeni Isuse, daj mi osjetiti Tvoje trnje, tako da iz njihova bodanja shvatim koliko Ti patiš i da Te postavim za Kralja cijelog moga bića.

Prikazan s balkona, Isus je osuđen na smrt od ljudi koji su ga tako voljeli i koji su toliko koristili od Njega.

Ljubav prema Isusu prihvaća smrt za nas, da bi nam dala Život. I spremni li smo prihvatiti bilo kakvu bol kako ne bi Isus bio uvrijeđen i patio? Naša bol mora biti prihvaćena da ne bismo uzrokovali Isusu patnju. A jer je On beskrajno patio u svojoj Čovječnosti, a mi moramo nastaviti Njegov Život na zemlji, moramo odgovoriti na boli čovječanstva Isusa Krista našim vlastitim bolima.

Kako se sažaljevamo nad bolima koje Isus pati vidjevši kako mnoge duše biva otkinuto iz Njegova Srca? Činimo li njegove boli svojim, da bi Ga olakšali od svega što on pati? Židovi žele da ga razapnu, da umre kao zločinac i da se njegovo ime izbriše s lica zemlje. I mi se trudimo da Isus živi na zemlji? Našim djelima, našim primjerom, našim koracima moramo ostaviti Božanski znak u svijetu, tako da Isusa prepozna svatko i da kroz naša djela Njegov Život ima božansko odjeko, čujno od jednog kraja svijeta do drugoga. Spremni li smo dati svoj život kako bi voljeni Isuse bio olakšan od svih uvreda ili radije imitiramo Židove, narod tako blagoslovljen—gotovo kao naše vlastite duše koje su toliko vole Isus—and vrištati s njima: “Crucifigatur” [nek ga razapnu]?

Moj osuđeni Isuse, neka je Tvoja osuda moja vlastita, koju prihvaćam iz ljubavi prema Tebi. I da bih Ti utješio, neprekidno ću se izliti u Tebe, da bih Te doveo u srca svih stvorenja, da bih Te svima otkrio i dao Tvoj Život svima.

¹ Parafraza psalmskog stih: Šta koristi proljev moje krvi? Ps.30,10.

² tj. duša ih imitira.

Žrtva i Zahvala