Dvadeset i četiri sata Patnje naše Gospodina Isusa Krista

Dvadeset i četiri sata Gorke Muka našega Gospodina Isusa Krista po Luisi Piccarreti, Maloj Kćeri Božanske Volje

† Osmi čas
Od ponoći do 1 AM †

Isus je uhvaćen u vrtu Getsemane

Priprema prije svakog sata

Moj Isuse, ponoć je. Tvoji neprijatelji se približavaju. Ti koji si povratio svoj mir, osušio svoju krv i ojačao nebesima, opet idi k svojim učenicima, pozovi ih, upući ih, uzmi ih s sobom i idi susreti svoje neprijatelje. Tako, sa svojom voljom, nadoknađuješ moju lenost, nevoljnost i sporoću u radu i patnji. Ali, moja slatka dobra! Kako se dirljiva scena pred očima pojavljuje! Prvi koji se pojavi je nevernik Juda. On ti priđe, obgrli te, pozdravi i poljubi. Ti, ljubav utjelovljena, ne smatraš da si ispod dostojanstva dopustiti da te poljube ova vragolika usna. Još uvijek ga obgraćaš, pritisneš na svoje srce, želiš ga izvući iz pakla dajući mu novi znak svoje ljubavi. Kako je moguće ne voljeti Te, Isuse! Tvoja blagost ljubavi tako je velika da bi trebala moćno privući svako srce da te voli također. Ipak, Ti nisi voljen!

... Dopuštenjem Judi da te poljubi, ti iskupljuješ izdaju, prevaru, varanje pod maskom prijateljstva i svetosti, posebno onih duša koje su posvećene Tebi. Moliš oprost za svakog grešnika koji se istinski pokaje i ponizno traži utočište u Tvojem Srcu.

Isuse, moja slatka dobra! Bit ću uz tebe i branit ću te. Primiti ću tvoje nauke i poslušati sve tvoje riječi, jednu po jedna. O, kako dobro čini mom srcu čuti tvoje riječi Judi: “Pričo, zašto si došao?” Čini mi se da ti ova riječ upućuješ i meni, ali ne da me nazoveš prijateljem, nego slatkim imenom 'dijete'. “Dijete, zašto si došao? ” Pitanje je samo da bi čuo odgovor: ”Isuse, došao sam da te volim." "Zašto si došao?” Kažeš mi kad se probudim ujutro; kažeš mi kada molim; kažeš mi iz posvećenog hostije kad dolazim primiti Te u svoje srce. Kako je lijep poziv za mene i za sve druge duše! Ali koliko ih odgovara na tvoje pitanje: “Došao sam da te uvrijedi.” Drugi, pretvarajući se da ništa ne znaju o Tebi, uživaju u svim vrstama grijeha i odgovaraju na tvoje pitanje: “Idem u pakao!”

Kako te žalostan sam, moj Isuse! Želim uzeti konope kojima su spremni vezaći Te da bih vezala one duše za Tebe i štedila Ti tu bol.

Opet čujem Vaš blagi glas koji, dok idete susreti im, pita Vaše neprijatelje pitanje: “Koga tražite?” A oni odgovaraju: “Isusa iz Nazareta.” A Vi: “Ja sam!” S ovim nekoliko riječi kažete sve i otkrivate se kao Onaj tko ste zaista, tako da Vaši neprijatelji drhte od straha i padaju na zemlju kao mrtvi. Ti moja ljubavi, koji nemate par, pozivate ih natrag u svijest drugom “Ja sam!” i predajete se u njihove ruke. Ali umjesto da se ponizite i poklonite Vam stopama od šoka, nevjerni i neznatni sumnjaju u Vašu dobrotu, zanemaruju Vaše milosti i čuda, stavljaju ruke na Vaš leđa, vežu i vezujete konopcima i lancima, bacajte Vas na zemlju, gazite Vam po stopama i izvlačite Vam kosu. Ali Vi ćutite s nečuvenom strpljivošću, podnosite i iskupljivate sve te ružnosti koje se nanose Vam sa sve većim upornstvom, unatoč Vašim čudima. S konopcima i lancima koji Vas vežu, razbijate lance naše krivnje greha i vezujete nas za sebe slatkim uzama ljubavi. Ljubazno ukorite Petra, koji želi braniti Vas mačem i odseče jedno Malhovo uho, ali ga opet izliječi. Na taj način želite iskupljivati one dobre djela koja se ne čine s božanskom mudrošću i iskupljavati one koji padnu u grijeh zbog prevelikog zala.

Moj najstranputljiviji Isuse! Čini mi se da su ovi konopci i lanaci dodali posebne ljepote Vašem božanskom licu. Na Vašem čelu vlada veličanstvenost kojoj pažu čak i Vaši neprijatelji. Vaša očima sjaje, Vaše božansko lice poprima izraz najdubljeg mira i najviše dobrote, sposobno ostaviti utisak čak i na sluge Vašeg mučioca. Vaše nekoliko prodornih ali tako blagih riječi ih natjeraju da drhte. Ako se usude približiti Vam, to je samo zato što Vi dopuštate.

O moja ljubavi! Da li ikada možete priznati da ćete biti vezan i lančan za mene, a ja, Vaša stvorenja, ne nositi lance? Ne, ne! Tako me vežite svojim konopcima i lancima, vežite mene svojom rukom. Stoga, dok poljubim Vaše draže ruke, molim Vas da stavite lanac na sve moje misli, oči, uši, jezik, srce, sklonosti, cijelo moje biće. U isto vrijeme vezujte sva djeca čovjeka, jer više neće imati smjelosti uvrijediti Vas kad osjete slatkost Vaših ljubavnih lanaca.

Moj Isuse! Već si se predao u ruke svojih neprijatelja jer im si dao moć da s tobom rade što žele. I ja, moj Isuse, predajem sebe u Tvoje ruke tako da možeš sa mnom slobodno učiniti ono što ti je drago. S Tobom želim stajati u poslušnosti Tvojoj volji, imitirati Tvoja iskupljujuća djela i podnositi Tvoje patnje. Želim uvijek biti blizu Tebe tako da ne bi bilo uvjede za koji ne bih se iskupio, gorčine koju ne bih omekšao, udaraca po licu ili ružnoga obličja koje ne bi pratili moji lagani dotici i ljubavi. Ako si padne na putu patnje, moje će ruku uvijek biti spremne da te podignu. Uvijek ću biti s Tobom, nikada Te ne ostavljajući samoga za trenutak. Da bih bio sigurniji u to, pusti me da ulazim u Tebe. Ako sam u Tvome duhu, u Tvojim očima, u Tvome srcu, u Tebi samom, onda što Ti činiš i ja mogu učiniti. Na taj način ću moći vjerno pratiti Tebe. Nijedna od Tvojih patnji neće mi pobjeći jer za sve njih ću ti dati svoju ljubav kao uzvrat.

Isuse, sladak dobar, sada je jedna u noć. Moj duh počinje zaspati. Ali učinit ću što mogu da ostanem budna. A ako me ipak zaspi, on će me ostaviti u Tebi. Od sad pustit ću svoje misli u Tebe da Ti branim protiv neprijatelja, svaki dah da Ti pratim i držim društvo, svakog otkucaja srca da ti kažem: "Volim te!" i da Ti nadoknađujem ljubav koju drugi ne daju. Pustit ću svaku kap moje krvi u Tebe da Ti nadoknađujem i vraćam čast i poštovanje koje ti neprijatelji odbijaju kroz svoje uvjede, podvale i ružno obličje, te na kraju pustit ću cijelo svoj biće u Tebe kao zaštitu. Isuse, lagano me dotakni, objimi i blagoslovi. Ako želiš da se predam malom odmoru, neka mi je odmor u Tvome srcu tako da budem često i češće buden otkucajima Tvojega srca, podstakanih ljubavlju i patnjama, da Ti držim društvo bez prekida.

Razmišljanja i prakse

od sv. oca Annibalea Di France

Isus se odmah predao u ruke neprijatelja, videći Volju Oca u svojim neprijateljima.

U prevarama, u izdajstvima stvorenja, spremni smo li oprostiti kao što je Isus oprostio? Uzimamo li iz ruku Boga sve zlo koje primamo od stvorenja? Spremni smo li učiniti svašta što Isus želi od nas? U križevima, u naporima, možemo li reći da naša strpljivost imitira onu Isusa?

Moj lančani Isuse, neka Tvoje lance vežu moje srce i drže ga mirnim kako bi bilo spremno podnositi sve što Ti želiš.

Žrtva i Zahvalnost