Jutros je došao Anđeo i odveo me u Čistilište.
Dok smo Anđeo i ja hodali kroz Čistilište i prolazili pored nekih dama, primijetila sam kako zure u moju nogu, šapćući jedna drugoj: „Pogledaj, to je ona dama s sjajnom nogom.“
„Ne. Više je kao srebrno-sjajna,“ rekla je druga.
Druge su se nisu slagale, govoreći: „Ne, mislim da je zlatno-sjajna.“
Anđeo ih je pogledao, a zatim mene, tiho se smijehući.
Nakon što sam poslušala njihove komentare, rekla sam: „Više izgleda kao drvena noga!“
Dame se nisu mogle složiti i stalno su ponavljale: „Da, da, to je ona dama sa zlatnom nogom.“
„Ne, više je kao sjajna noga, ali srebrno-sjajna.“
„Ne, ja vidim zlato.“
Stalno su ponavljale te tri različite stvari.
Dame nisu razumjele da mi patnja koju trpim od boli u nozi pomaže da dođu do Nebesa.