Bog voli sve nas

Utjelovljenje i poruka

Božanski milostiv i svemoćan, koji svojom mudrošću blago uređuje sva stvaranja, iz one pobožnosti koja nikada ne ostavlja vjernike bez Božanske pomoći, jednom je bio zadovoljan da pogleda, pomogne i čak počasti ljude Caravaggia Utjelovljenjem Djevice Marije Majke Božije.

U godini od rođenja Gospodnjeg, na dan 26. svibnja u pet sati popodne, dogodilo se da je žena zvana Giannetta iz sela Caravaggio, starosti 32 godine, kći Pietra Vacchie i supruga Francesca Varolija, poznata po svojim vrlinama, kršćanskoj pobožnosti i iskrenom čestitom životu, bila van sela uz put prema Misanu. Bila je potpuno zanimana mislima o tome kako će odvesti snopove trave koje je došla kositi za svoje životinje.

I evo da vidje dolazak iznad i stajanje pored nje lijepu i divnu Gospu, veličanstvenog rasta, miloga lica, venerabilnog izgleda i neopisanom ljepotom nikada zamisljenom, obučenu u plavo haljinu s glavom pokrivenom bijelim velom.

Utisknuta takvim venerabilnim izgledom plemenite Gospe, zapanjena Giannetta uzvikne: "Djevico Marijo!"

I Gospa odmah reče joj: "Ne boj se, kćeri moja, jer to sam ja. Zaustavi se i kleči u molitvi."

Giannetta odgovori: "Gospođo, sada nemam vremena. Moji konji čekaju ovu travu."

Zatim najblagoslovljenija Djevica opet reče joj: "Sad učini ono što od tebe želim...."

I tako govoreći, položila je ruku na Giannettino rame i dovela ju na koljena. Nastavila je: "Pažljivo slušaj i zapamti, jer želim da ti rečeš svugdje gdje možeš usta ili te nateraju da kažeš ovo...."

I s suzama u očima, koje prema Giannettinom svjedočanstvu izgledale kao sjajno zlato, dodala je:

"Najviši Svemoćni Sin Moj namjeravao je uništi ovu zemlju zbog nečistoće ljudi, jer oni svakim danom više čine zlo i padaju od grijeha do grijeha. Ali ja sedam godina molila sam Sina svoga za milost njihovih grijehova. Zato želim da kažeš svakome pojedincu da poste na kruhu i vodi svaku petak u čast Mojeg Sina, a nakon večernjice, iz pobožnosti prema meni, proslavljaju svaki subotu."

"Taj poludan trebali bi ga posvetiti Meni u zahvalnosti za mnoge i velike milosti koje sam dobila od Mojeg Sina kroz Moje zainteresiranost."

Gospa je rekla sve te riječi s otvorenim rukama i kao da joj je žao. Giannetta je rekla: "Ljudi neće vjerovati meni."

Najmilostivija Gospa odgovori: "Ustani, nemoj se bojati. Izjavite ono što sam vam naredila. Ja ću potvrditi vaše riječi takvim velikim znakovima da nitko neće sumnjati u istinu."

Kad je to rekla i napravila znak križa nad Giannettom, nestala je iz njenog vida.

Vrativši se odmah u Caravaggio, Giannetta je izvijestila o svega što je vidjela i čula. Zato su mnogi - vjerujući joj - počeli posjećivati to mjesto i našli tamo izvor koji nikad prije nije bio viđen od nikoga.

Na taj izvor tada otiše neki bolesnici, a zatim u sve većem broju, vjerujući u moć Boga. I vijest se proširila da su bolesnici oslobođeni nevolja od kojih su patili, kroz zainteresiranost i zasluge najslavnije Djevice Majke Božje i našeg Gospodina Isusa Krista.

Njemu, Ocu i Svetom Duhu hvala i slava uvijek za spas vjernika. Amen.

Suze u Njenim Ocima, Ruke Otvorene Kao Da Joj Je Žao

Plakanje Madonne u Caravaggiu, kao i poruka na koju se umjesto toga treba dugo razmišljati, gotovo nikad nije istaknuto. Ipak, Giannetta je uhvatila, utisnila te suze i taj žal Virginina Majka Kristova: Madonna govori s suzama u očima. Istina da izgledaju kao sjajno zlato za nju, ali zato što ne mogu ostati bez utiska na nju. S otvorenim rukama i kao da joj je žao, Djevica Giannetti povjerava svoj bol a istovremeno svoju zainteresiranost u milosti. Bol Djevice jest bol njenog Sina, izazvan čak do prijetnje kazne za grijehe ljudi kako piše u Evanđelju: "...ako ne napravite pokoru, svi ćete propasti na isti način" (Lk 13:3, 5).

I bilo je razloga ako pomislimo na te godine burne povijesti za Crkvu i nasilje tog vremena izvršeno u samom Caravaggiu.

Za političku situaciju u području Gera d'Adda treba spomenuti da su neprijateljstva između Mletačke republike i Vojvodine Milana ponovno započela već od ranog 1431. Caravaggio bi se sastojao kao ključno čvorište tih za neka godina tijekom cijeloga 15. stoljeća. Između 1432. i 1441., između 1448. i 1453. Caravaggio je išao pod vladavinom Milana i Venecije, a postao je pozornica bitaka, primirja, pregovora "poglavlja" s obje strane koja bi omogućila njegovim stanovnicima da opstanu. Mirovi su bili neizvjesni. Gera d'Adda ostala bi s Milanom u relativnom miru do 1499. Zatim za još desetak godina ili tako vratit će se pod Veneciju.

Svetište sa Izvorištem

Izvorište Nikad Prije Neviđeno

"Gospa od izvora" danas se zove Caravaggio svetište. Međutim, mjesto i Crkva Objave su stoljećima nazivani "Santa Maria alla fontana." I ovaj način pisanja imao je točan razlog.

Mazzolengo livada bila je dio širokog seljskog područja oko Caravaggia i sigurno nije bilo u "neobradjenom suhom divljem mjestu...znajući da ovdje nema ni izvora niti drugog vodenog izvora," kako počinje pisati Paolo Morigi, povjesničar toga vremena, u svojoj 1599. Historia. Oporba dolazi iz izvještaja predstavnika Caravaggia prenesenih u "lettere patenti" Antonija Aleardia, općeg vikara biskupa Venturina: Gospa se pojavljuje na mjestu zvanom Mazzolengo gdje je uvijek bio i još uvijek postoji izvor; ona se pojavljuje samo "blizu" (prope fontem) njega tako da mjesto bude dobro identificirano, udaljeno nekoliko desetaka koraka.

Stanovnici Caravaggia znali su da na putu prema Misanu u selju "al Mazzolengo" postoji veliki, dobro identifikirani izvor i da ta zemlja, kao mnoge druge u tom području, obiluje izvorskim vodama.

Giannetta kosi svoju travu na tim zemljištima ali tamo gdje se Gospa pojavljuje joj onog dana nema izvora niti ga se može vidjeti. Zato ljudi koji dolaze tu traže "izvor kojeg nikad prije nisu vidjeli." I samo zato što oni koji se kupaju u toj vodi ozlijeđuju svoje bolesti, taj će izvor postati "sveti izvor." I samo zato što legendarni nevjernik koji baca suho drvo u njega nadajući se da na neki način dođe do sigurnog dokaza ili opovrgnuća navedene Objave (kao apostol Toma: "...dok ne vidim...dok ne dodirnem rukama...neću vjerovati") ga vidi pretvoren u cvatuće drvo, taj će izvor potvrditi njemu kao "izvor čuda."

Ali kako ćemo onima koji trče vidjeti pokazati gdje se Gospa pojavljuje? Reći ćemo, "kod izvora." Mi međutim moramo jasno reći da i petnaestostoljetni narodni jezik također naveden u službenim latinskim dokumentima Santa Maria alla fontana treba čitati kako zahtijeva izvorni latin; to jest, da nam kaže da se crkva Santa Marie nalazi idući putem prema Misanu do Mazzolenške livade blizu (ad) izvora. Ovo čitanje razjašnjava bez ikakvog prisiljavanja, već na sigurnoj osnovi konfiguracije mjesta, bilo kakvu tvrdnju ili navodnu suprotnost u pričama o događaju 26. svibnja oko... dva izvora.

Unutrašnjost Svetišta

Znak Vode i Evangelije

Na svoj način izvor čuda ovdje i sada predstavlja Evanđelje. To su od samog početka dobro shvatili stari svjedoci koji "zabilježavaju" ozlijeđenja evanđeoskom frazeologijom: "Adi gore (10. kolovoza 1432). Stefano, sin Gabriella di Zenalija di Trevìa (Treviglio), star četiri godine, nikad nije imao mogućnost hodanja, kako je svjedočila njegova majka, ali odmah nakon što se umio u Izvoru počeo je hodati sam svojim nogama bez ikakve druge podrške.

Znak vode pratil je povijest naroda Staroga i Novoga Saveza i karakterizira mnoga svetišta na kojima se pojavila Majka Isusova. Nije slučajno da je njezino prisustvo bilo "odlučujuće" kada je Krist obavio prvi od svojih znakova pretvorivši vodu u vino. Vodom je također izvršavao iscjeljenja tijela i duha. Grijeh svijeta otopljen je vodom i krvlju koja su istekla iz njegovoga probodenog srca, a dar Duha oni koji se rode ponovo u vodi krštenja stvoreni su za novi život.

Kad bolesnici budu doneseni na dvorišta svetišta i proveli pored Svetoga izvora molivši za svoje iscjeljenje; kad se narod okuplja ovdje u hodočašću da bi pili iz izvora milosti što je moguće više materijalno; kad pobožnost pokreće vjernike da od Isusa "što god" zamole, posredstvom zalaganja Blagoslovljene Majke (. ... "Nema više vina!"!), s uvjerenjem da će on to učiniti, možemo li reći da se mi sklanjamo sentimentalnim i neracionalnim oblicima vjere i samo tražimo utjehu u molitvi?

Ovdje Isus još prolazi kroz sredinu čovječanstva, djelujući "snagom Duha" iz izvora žive vode, uvijek živ kao što je tajanstveno prisutan pod euharistijskim znakom.

A kad se događaju milosti obrate srca i iscjeljenja od tjelesnih nemoći na susretu s njime, to je još uvijek kroz znake i posredovanja Kristova utjelovljenja, opet i u nastavku "godine milosti Gospodnje" da se ponudi mogućnost približavanja i dostizanja, u Gospodu Isusu, jedinstvenog dara Božje milosti.

Znak vode, međutim, osim što potvrđuje vjerodostojnost Giannettina svjedočanstva, izraz je iscjeliteljske moći Božje milosti koja djeluje kroz Marijino zalaganje nakon njezina pojavljivanja.

"Ljudski me neće vjerovati," reče Giannetta.

Ali najmilostivija Djevica odgovori: "Ustani, nemoj se bojati. Izjavi ono što sam ti naredila; ja ću potvrditi tvoje riječi takvim velikim znakovima da nitko neće sumnjati u istinu onoga što si rekao." ... I nakon što je napravila znak križa nad Giannettom, nestade pred njenim očima.

Tako opet tekst starog izvještaja navodi. "Takvi veliki znaci" koji su potvrdili poruku: tako su izvor nikad prije viđen od nitkoga; bolesnici oslobođeni nemoći od kojih su patili.

Procesija s prizorom pojavljivanja

Evanđeljski poziv k obratu

Iako su se uvijek različito ilustrirali, povijest i tradicije, pobožnosti i umjetnost koja je svetište Caravaggio proslavljala stoljećima, čudno kao što to zvuči, poruka pojavljivanja gotovo potpuno zanemarena te ostaje bez komentara.

Isto je da nam je preneseno u obliku i književnom žanru koji više nisu naše kulture, čak ni teologijske kulture. Ali čudno je što su i u prošlim stoljećima pozornost i pobožnost koje je izazvao događaj 26. svibnja 1432 činile da se više usredotočuju na "izvor čuda" nego na riječi Gospe Giannetti.

Kakve riječi? Slušajmo ih ponovno u prijevodu što vjernijem tekstu starog "autoriziranoga" izvještaja koji nam je prenesen iz djela biskupske posjetice Speciana:

"Poslušaj dobro i zapamti. Želim da mi prijaviš ili da se objavi ovako: Najviši Vsemoćni Moj Sin namjeravao je uništiti ovaj svijet zbog nepristojnosti ljudi. Oni sve više svakog dana čine zlo, a padaju od grijeha u grijeh. Ali sedam godina molila sam svoga Sina za milost za njihove grijehe. Zato želim da kažeš svakom pojedincu da trebaju postiti na kruhu i vodi svaku petak u čast Mojeg Sina...."

Izvan verbalnog pokrivača i izraza koji se koriste, poruka je u svojoj suštini ista - naposljetku ne bi mogla biti ništa drugo - što zvuči od Staroga zavjeta do Novog zavjeta, od jednog proroka svjedočanstva do drugoga koncentrirano u pozivu Isusa: "Pokajte se i vjerujte u Evandjelje... Vrijeme spasenja je došlo... Kraljevstvo Božije je ispunjeno."

Izvan kulture i književnog premazivanja, objektivna analiza riječi Caravaggiove Aparicije u svojoj suštini i strogosti tako nas vodi do jedne poruke: "Pokajte se i vjerujte u Evandjelje," kao da je Majka Otkupitelja htjela ovdje pojaviti se da bi ponovila u to vrijeme i za sve vremena svoje posljednje riječi koje navodi evanđelist Ivan: "Učinite što on kaže."

I iako pratena predskazanjima i prijetnjom kazne - Sin Božji sam kada je došao među ljude nije šutio o proročkom izazovu "otvorenosti srca" i nadolazećem sudu za one koji se ne obraćeju - još uvijek je poziv na obrat radostan obećanjem milosti već dodijeljene grešniku koji se pokaje.

Niti treba smatrati poziv postu i pobožnim vježbama zastarjelim. Kršćanski život, kao i neprekidni obrat, je također umrtvljavajuća kazna; a vjera, podložna svojoj bitnoj čistoći, ne izbjegava izražavati se u religioznosti koja je odjevena u različitim oblikima razlikovanja kultura i vremena.

Neki se boje da važnost pripisana porukama Majkine pojave i samoj Djevici Mariji kao glasniku, ili njena srećna vidjelice, riskiraju izobličiti i zamagliti središnju ulogu Isusa Krista i Crkve, smanjujući potrebu vjerovati Evandjelju u njegovom radikalnom cjelovitosti tako da umovi usmjereni su prema istinama i otkrovenjima koje nisu nužne za spasenje. Ali to je upravo razlikovanje između pravih i navodnih pojava: autentične pojave oživljavaju Evandjelje; Marija i svetci vode Božju poslanicu Isusa Krista, jedinog spasitelja čovjekosti.

Ne samo u vrijeme Isusovo, nego i u vrijeme Crkve - za nas je to naše vrijeme - majka Kristova još uvijek je povjerena misiji pripremanja ljudi za dolazak Gospodina. Marija, tipična figura kršćanske zajednice same "proroka novih vremena," je majka s Crkvom i u Crkvi također drugog dolaska Isusa u slavi. S Crkvom i u Crkvi "hodočasnik na zemlji" Marija je unutar naroda Božjeg na putu da vodi cijelovještvo susresti Krista.

Sveti Ivan Pavao II posjetio je svetište u lipnju 1992.

Subota Zahvalnosti

"Želim da kažeš," nastavlja stari zapis, "...da nakon večernje molitve svaki subotu slave u moju čast. Poludnevnik trebaju posvetiti Meni za mnoge i velike milosti koje su dobili od Mojeg Sina kroz moje zamljivanje."

Iako Djevica pojavljuje se tražeći molitve, što dalje nastavlja da se događa što je različito od onoga što se dogodilo u prvom naraštaju učenika? "Svi su bili posvećeni i slažni u molitvi zajedno s nekim ženama i Marijom, majkom Isusovom, i s Njegovima braćom." Mjesto za molitvu i proslavu subote posvećeno zahvalnosti Onome koji je "sedam godina" zamolio nije efektivno zatražilo od Comparse Giannette. No Caravaggio zajednici se činilo da izgradnja kuće molitve i mjesta gostoprimstva za bolesne i hodočasnike najistinitiji svjedočanstvo zahvalnosti za primljenu milost. Njeni predstavnici stoga su zatražili od biskupa dopuštenje za gradnju crkve i bolnice: događaj Uzapećenja procvjetao je u molitvi i radnoj dobroti.

Zato oni koji prihvaćaju poruku Uzapećenja u cjelini i posljedicama, poziv na pokoru jest poziv vjeri Bogu Spasitelju, a vjera koja mijenja živote. Ne intimistički bijeg u strahovitu i pesimističku duhovnost; ne samo povratak religioznim običajima nego strast za gradnju Crkve na svijetu, ali centralnosti vraćene patnji, bolesnim i siromašnima u Bogovom domu i ljudskoj zajednici.

Plod vraćanja Bogu i življenja ljubavi prema susjedu jest radost, proslava. "Primljena milost" kroz Marijino zamoljenje pravedno zahtijeva zahvalnost; koja međutim nije čista dužnost nego radost. U Svetištu se ne može izostaviti pjevanje Magnificata "za milosrđe koje od naraštaja do naraštaja širi nad one koji imaju sveto bojanje Boga"; ne može se izostaviti "proslavljanje" pronalaska onih koji su bili izgubljeni i vratili se u kuću Oca.

Ako Marija, majka, zajedno s Isusom i učenicima sudjeluje na svadbi neće nedostajati "dobro vino čuvano do sad."

Razglednica Svetišta iz 1948.

Neki Čudesni Dogadaji

Kao svako svetište, Caravaggio ima i svoju povijest milosti. "Povijesna" čuda spominju se hodočasnicima u podrumu Svetog Izvora, trideset metara dug s pet ćelija. U zadnjoj ćeliji nalazi se veliki bazen od sienanskog mramora gdje hodočasnici mogu crpsti blagoslovljenu vodu. Među zanimljivim epizodama jest "Grazianov izazov". Nešto Graziano, skeptičan, želio je izazvati mjesto gdje je Marija postavila svoje stopale.

Uzevši suhu grančicu, zasadio ju i odmah vidjeo kako se pokriva cvijećem i listovima.

Druga epizoda jest ona o Domeniku Mozzacagni. Godine 1520., optužen za pljačku, trebao je biti odglavljen; ali sjekira katala nekoliko puta padajući na njegov vrat nije mu ništa nanijela. Bilo je 26. svibnja i gomila ga je proglasila čudesno spasenim.

U večer 9. kolovoza 1650., nepoznati hodočasnik susreo se ovdje s svojim arhnemikom koji mu je trčao iza te pokušavao ga ubiti. Nevoljni tražio je sklonište u hramu koji je tada bio zatvoren. Molio za zaštitu Mariju, zagrada vrata se slomila dopustivši napadanomu da se sigurno smjesti podno kipa Djevice nakon čega su se vrata odmah zatvorila iza njega.

Molitva Gospi Caravaggiojskoj

O Najsvetija Djevico od Caravaggia,
neiscrpljivi izvor milosti,
od starog i poštovanog pobožnosti,
na ovaj dan kada proslavljamo Tvoje ukazanje,
molimo da se nade
svakoga tko do Te pristupa
ne bi razočarale,
i nitko ne ostane bezuspješno u molitvi.
Gospođo od Caravaggia, moli za nas
O najsvetija Djevico od Caravaggia,
da u Tvom hramu
i kroz Tvoje zastupništvo slepi
vrate se svjetlosti vjere,
kolebljivi i lenji na kršćanskom putu
nauče brzo hodati putem božanskih zapovijedi,
da gluhi uši otvore za božanska poučenja,
da oni koji su mrtvi od grijeha
vrate se pravom životu
gdje je svjetlost uma i mir srca.
Gospođo od Caravaggia, moli za nas
Tko god se obrati Tebi i zamoli pomoć,
O Marijo, naša nebeska zaštitnica,
da postanemo jači u vjeri,
čvršći u ljubavi i tako žarke od ljubavi da,
ne slušajući privlačnosti zla,
nikad se ne skrenemo s pravog puta,
O milostiva, O blagoslovljena, O slađa Djevico Marijo.
Gospođo od Caravaggia, moli za nas.
Amen.