Braćo,
Učio sam vas da ne žalite ako je taj gutljaj ocat i gorka čaša — data ne samo vašim usnama nego često i srcu koje traži ljubav a prima bezbrojne uvrede.
Sjećajte se da je Isusovo srce bilo nasuturo ovom najistinitijom, najgorčom smjesom. Učio sam vas tko zovati u satima kada bol dolazi na vas i čini vam se da vas napušta svatko, čak i Bog.
Bio sam za oproštaj istinski napušten od Oca, ali još uvijek ga zovem. To morate učiniti i vi, dječice, u vremenima iskušenja i tuge. I ako vam se Bog čini dalekim, ipak ga zovite za pomoć. Dajte mu uvijek očevo ljubav, a on će vam dati svoje darove. Možda neće biti oni koje ste tražili; bit će drugi još korisniji za vas.
Vjerujte u Gospodina i vašeg Oca; On vas voli i brine se o vama.
Uvijek vjerujte ovome: Bog nagrađuje one koji vjeruju u Njegovu Dobrotu.
Ali prije nego što izgovorim posljednje riječi — u kojima je mučna bol te smrti bila spojena s radosti što sam za vas osvojio Život — rekao sam ovu frazu: “Oče, u Tvoje ruke predajem Duha svoga.”
Duh Krista nije imao potrebe za Božanskom Milošću. Bio je Božanski i Nevin Duh Sina, Oca i Bezgrješne.
Ali željeo sam vam poučiti da u životu postoji samo jedna stvar dragocjena i dragocjenija od života: duh. On mora imati cijelu vašu brigu tijekom vašeg postojanja i na čas smrti. Sve što posjedujete na Zemlji je nešto što umire s tijelom. Ništa vas ne prati u sljedeći život. Ali duh ostaje; duh vam prethodi, i to je duh koji stoji pred Suciem i prima prvu presudu. Blagoslovim vas.
Vaš Učitelj.
Razmišljanje o poruci:
Isus se ponovno pojavio kao Učitelj, da umiri patnje naših srca, ono osjećanje samote i napuštenosti koje doživljavamo u teškim trenutcima života, kada želimo malo ljubavi a dobivamo samo uvrede.
Što trebamo učiniti kad bol umakne na vrata naših srca, kad smo očajni, kad ne možemo nego plakat nad sve što nam se događa? Trebali bismo IMITIRATI GA, učiniti ono što je On učinio na Križu: pozvati Boga Oca, pokazati Mu svoju ljubav kao djece, svoje bezuvjetno povjerenje, znajući da će nam onaj dobar Otac koji jeste dati ono što je dobro i korisno za nas — čak i ako to neće biti ono što tražimo ili vjerujemo da će nam pomoći.
Napokon, Isus nam uči da jedino što zbroji jest naš duh, taj božanski dah koji je postojao čak i prije naše rođenje i koji će nastaviti postojati čak i nakon smrti naših tijela. To će biti naš duh koji će stajati pred Bogom, noseći cijeli teret našeg dobra i grijeha, da bi bio suđen.
Neka tišina koju mi je Isus nametnuo bude uzrok razmišljanja za sve, jer on traži od nas da naša pažnja bude usmjerena samo prema Njemu i Ocu, te da svaki od nas više brine o svojoj duši.
Izvor: ➥ LaReginaDelRosario.org