Tijekom mojih jutarnjih molitvi došao mi je Anđeo i rekao: „Blažena Majka želi te vidjeti.“
Naglo sam se našao u prisutnosti Blažene Majke. Anđeo i ja stajali smo uz zid lijepih, malih snopova narančastih, ružičastih, crvenih i bijelih cvjetova.
Rekla mi je: „Valentina, dođi i pomozi Mi. Putem tvojeg patnje i svega što si prošla, dođi i pogledaj svoju nagradu.“
Vidjela sam neke biljke koje rastu iz zemlje, ali među njima su bile korovske trave.
Blažena Majka je rekla: „Izvadi sve korov.“
Tamo su bili i drugi svetci koji su izvlačili korov. Jedan od njih stavio je korov na stojku, a zatim ga bacao u vatreći vatru.
Pitala sam: „Kako mokra trava može gorjeti?“
Anđeo mi je odgovorio: „Liju neku tečnost na nju. Dobro žito ostaje, ali loše korovske trave se pale i osuđuju.“ Trava koja je gorjela potpuno postade crna.
Govoreći o zidu cvjetova, Blažena Majka reče: „Samo ubaci snopove u zemlju. Pogledaj koliko ploda si proizvela putem svog patnje.“
Rekla sam: „Blažena Majko, oni su tako lijepi i živahni.“ Sve oko nas je bilo lijepo.
Blažena Majka bila je vrlo zadovoljna i reče: „Pogledaj koliko ploda si proizvela. Tako mnogo duša otišlo je u Raj, a dogodilo se tako mnogo lijepih stvari koje ti nisi ni znala. Jednog dana ćeš to saznati. I sve je bilo putem patnje od tvoje ozljede noge.“
Nakon toga, Blažena Majka, Anđeo i ja napustili smo ovo lijepo mjesto.
Blažena Djevica reče: “Znaš, Moj Sin je vrlo uvrijeđen ovim svijetom. Svijet ne vidi opasnost u kojoj živi. Čovječanstvo se ne mijenja ni pokajuje. Pokora je potrebna jer Moj Sin postaje neriješen. On čeka da dozvoli promjene, ili rat, ili katastrofe. Ljudi se ne mijenjaju. On zadržava, ali uskoro će pustiti. Ja više nemogu zadržati Moga Sina. On je neriješen za molitvu. Reci ljudima da se pokaju i da se promijene.”